tag:blogger.com,1999:blog-43370139134581396602024-03-19T04:54:33.895+01:00Islamski djeciji svijetEhlen ve sehlen!
Draga djeco, dobrodošli u naš mali online-portal! Ovdje mozete učiti o islamu, učiti i slušati sure, čitati priče o Allahovim poslanicima, i druge poučne i zabavne priče, učiti pjesmice, slušati ilahije, učiti sufaru i arapski jezik, upoznati islamske zemlje, bojiti slikovnice i još mnogo toga!selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.comBlogger166125tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-52512114120236325772019-02-17T19:32:00.002+01:002019-02-17T19:32:18.240+01:00Zimska odjeća<div class="post-body">
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizpNX8ZB2ycdMeGnFO-BAAUaMnZx9vg5rV0OFFoYA5sjHcmGMLGzvVK-nVRpV5f_x_l_K7KXt9Y98yKQo4zoRYQdyuWXYM2GaRtEe8GrKm1JBq7LfrPCJyQbm4hpbbRjclEXVC9q820Cs/s1600/zimska_odjeca.280x0.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="210" data-original-width="280" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizpNX8ZB2ycdMeGnFO-BAAUaMnZx9vg5rV0OFFoYA5sjHcmGMLGzvVK-nVRpV5f_x_l_K7KXt9Y98yKQo4zoRYQdyuWXYM2GaRtEe8GrKm1JBq7LfrPCJyQbm4hpbbRjclEXVC9q820Cs/s640/zimska_odjeca.280x0.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;"> Hladan
zrak i prve pahuljice snijega nagovijestiše dolazak zime. Snijeg je
promijenio izgled cijelom gradu: sve je bilo blistavo bijelo. Kuće su
postale gotovo i neprepoznatljive, krovovi bijeli, jedino antene vire
ispod snježnog prekrivača i dimnjaci iz kojih neprestano izlazi dim.
Djeca rado dočekaju ove zimske čari i snježne vratolomije. Promrzli
obrazi i crveni nosići postaše uobičajen prizor u Abdullahovoj malali. I
Abdullah puno voli snijeg i zato je danas odmah poslije doručka s
velikim ushićenjem obukao toplu jaknu, kapu, šal i rukavice, navukao
čizme i istrčao napolje da sa svojim drugovima uživa u igrama na
snijegu.</span></div>
<a name='more'></a><br />
<span style="color: #3d85c6;">Kao
i svake godine, jutro počeše pravljenjem staze na obližnjem brdu, da bi
ostatak dana mogli provesti u igri, skijanju i sankanju. Dok su se
Abdullah, Zejd i Hasan spuštali skijama niz brdo, praveći stazu, djeca
iz mahale pristizala su sa svih strana. Jedna je grupa nosila sanke i
počeli su se spuštati niz brdo, drugi su pravili snješka, dok su treći
pravili zaklone i spremali sa za grudvanje i snježnu bitku. Mekani
snijeg koji se lahko oblikovao olakšao je djeci pravljenje snješka i
zaklona za grudvanje. Tako su za kratko vrijeme sagradili dva velika
zida sa malim otvorima, podijelili se u dvije ekipe i počeli snježnu
bitku. Abdullah se sa svojim drugovima dogovarao ko će gdje da stoji i
kako da bacaju grudve na protivničku stranu. Dogovor je da onaj koga
pogodi snijeg napušta igru i sve tako dok iz jednog tima svi budu
pogođeni. Tada će protivnička ekipa biti pobjednik.</span><div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Početak
je ličio na pravi rat sa snježnom municijom. Grudve su padale, a vriska
djece odjekivala je na sve strane. Bilo je pogodaka i gubitaka i na
jednoj i na drugoj strani. Svako je želio da njegov tim pobijedi.
Abdullah je bio zadužen da sa desne strane vreba protivnike i da ih
iznenada pogodi kada provire. Tako je i radio sve dok Hasan iz
protivničke ekipe nije vidio da je Abdullah pogodio nekoliko njegovih
drugova na isti način i sačekao ga dok ponovo proviri i pogodio ga pravo
u rame. To je bio veliki gubitak za Abdullahov tim i nedugo poslije
toga su pogođeni i ostali iz Abdullahovog tima. Dok je protivnički tim
slavio pobjedu, Abdullahovu pažnju privuče grupa nepoznatih ljudi koji
su išli ulicom. Na njima se vidjelo da su negdje sa strane, da dolaze
izdaleka i da nisu odjeveni u zimsku odjeću.</span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Dok
ih je Abdullah brižno posmatrao, Zejd mu priđe i upita ga: “Jesi li
tužan što smo izgubili?” “Ne, nisam zbog toga, nego gledam ove promrzle
ljude i djecu što pješke kroz snijeg idu ulicom”, odgovori Abdullah.
“Čuo sam kada je babo pričao da dolaze izbjeglice iz Sirije i da često i
pješke idu”, dodade Hasan. “Ne znam odakle su, ali vidim da im je
hladno i da na sebi nemaju zimsku odjeću.” Odjednom je nastala tišina, a
pogled djece bio je usmjeren prema oskudno odjevenim nepoznatim
prolaznicima. “Moramo im pomoći, promrznut će ako ovako nastave”,
uzviknu Abdullah i prekide nastalu tišinu. “Ja imam dvije jakne, rado ću
jednu dati nekom od njih”, dodade Hasan. “I ja imam dvije jakne i dvoje
čizmice”, reče Zejd. I tako skoro svi redom rekoše da imaju zimske
odjeće koju mogu podijeliti, a onda se dogovoriše da svako ode kući i
donese nešto zimske odjeće da podijeli drugima.</span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Kada
su roditelji vidjeli šta djeca rade, podržali su ih i pomogli da
prikupe još više zimske odjeće i za odrasle. Za nepun sat vremena
prikupili su veliku gomilu jakni, kapa, šalova, čizama, rukavica i
debelih džempera. Kada Abdullah ugleda koliko se odjeće nalazi pred
njima, zablista mu lice od radosti pa povika: “Mašallah, sada ima
dovoljno odjeće za sve, samo još da im podijelimo na lijep način odjeću
odgovarajuće veličine.” “Ja imam ideju!”, povika Zejd. “Hajdemo
napraviti za svakog od njih po jednog snješka i obući mu odjeću. Onda
ćemo ih pozvati da mogu doći da uzmu šta im treba, a mi ćemo im pomoći.”
“Super ideja!”, uzviknu Abdullah i odmah se svi baciše na posao.
Zajedničkim radom su jako brzo napravili cijeli red pored puta, jedan
pored drugog snješka i obukli im odjeću.</span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Kada
su bili pri kraju, Abdullah i Zejd odoše da ih pozovu da odaberu sebi
zimsku odjeću koju su oni prikupili. Iako nisu govorili bosanski jezik,
uspjeli su da razumiju šta Abdullah i Zejd žele da im kažu. Vratili su
se i, prijatno iznenađeni prizorom, pomagali jedni drugima da odaberu
odgovarajuću odjeću i veličinu. Kada su se svi obukli, zahvalili su im
se i uputili dovu Uzvišenom Allahu da ih nagradi za njihov trud jer im
je to puno značilo u ovom hladnom danu. Kada su komšije i prijatelji
čuli za ovu dosjetljivu ideju, počeli su donositi odjeću sa svih strana.
Abdullah i njegovi drugari oblačili su odjeću na snješke i čekali
sljedeću grupu izbjeglica koju će dočekati sa zimskom odjećom.</span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Tako
su ostali tu sve do akšama. Kada je Abdullah stigao kući, odmah poslije
selama majka mu reče: “Ja ću pristaviti čaj dok ti klanjaš akšam-namaz
pa ćeš nam poslije ispričati kako je sve prošlo.” Abdullah obuče suhu
odjeću i čim klanja, dođe da ispriča roditeljima kako su pomogli
promrzlim izbjeglicama. Uz čaj je emotivno pričao kako su danas na ovaj
način uspjeli da vrate osmijeh na lica tih ljudi i djece i da su oni
bili zahvalni i dovili Allahu za njih. Babo je pomno slušao Abdullaha i
kada je završio reče: “Molim Allaha da primi od vas ovo lijepo djelo!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da nema muslimana koji
obuče drugog muslimana a da neće biti u Allahovoj zaštiti sve dok ijedna
krpa te odjeće bude na tom čovjeku.” Abdullahu bi drago pa reče: “Nadam
se da će nas cijeli grad podržati da ove zime odijevamo druge muslimane
i da svi budemo u Allahovoj zaštiti.”</span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #3d85c6;">Obrada//Edis Vejselovic </span></div>
</div>
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-42335564207042382882019-02-17T19:28:00.001+01:002019-02-17T19:28:45.808+01:00Jesenje kiše<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqHWe-_ivRuqbXbuxpTuojimqG_QbsxHT3Yj3NtsHzDTvL_R5rDiiP0EAqebNRlo13lGVGduIcJN1u9-yGPx-flPQzi0OMPHqFQdXMTELbmL72tH-uIqqPs8bNqSMDIase9PlAtKGpMC4/s1600/jesenje_kise.280x0.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="175" data-original-width="280" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqHWe-_ivRuqbXbuxpTuojimqG_QbsxHT3Yj3NtsHzDTvL_R5rDiiP0EAqebNRlo13lGVGduIcJN1u9-yGPx-flPQzi0OMPHqFQdXMTELbmL72tH-uIqqPs8bNqSMDIase9PlAtKGpMC4/s640/jesenje_kise.280x0.jpg" width="640" /></a></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
Dok je
hladni vjetar nosio opalo lišće i nagomilavao sive oblake iznad grada,
Abdullah je nepomično gledao u krupne kišne kapi koje su udarale u
prozorsko staklo. Kiša pada već cijeli dan. Amina se razočarano obrati
bratu: “Još uvijek pada tako jako. Mislim da danas neće ni prestati.
Trebamo nazvati djeda i nenu i reći im da nas ne očekuju, jer zbog kiše
danas ne možemo otići.” Abdullah se pobuni: “Ali moramo otići. Obećali
smo im. A i trebamo im pomoći. Znaš još koliko posla treba da se uradi
prije nego što još više zahladni.” U sobu uđe majka. “Dođite djeco,
pristavila sam čaj. Znam da vam topla šolja čaja i kolači uvijek gode,
pogotovo u ovim kišovitim jesenjim danima.” Abdullah nevoljno odmahnu
rukom. Vidjevši kako su djeca tužna, majka nastavi: “Vidim da ste
razočarani što vam je kiša pokvarila plan te ne možete biciklima otići
kod djeda i nene. Ali ova kiša ne treba da vas žalosti. Ovo je pravo
vrijeme za nove avanture. Pa nije bicikl jedino prijevozno sredstvo
kojim možete otići”, tajanstveno se smješkala majka. Abdullah zbunjeno
pogleda Aminu: “Ne znam na šta misliš. Babo je sve do akšama na poslu. A
i kad dođe, bit će preumoran da nas dvoje vodi kod djeda.</div>
<a name='more'></a>“Upravo
sam razgovarala s vašim babom. U pravu si, on ne može doći prije
akšama. Ali vi imate taman još petnaestak minuta da se spremite i da se
spustite niz ulicu, dolje gdje nailazi autobus. Požurite! Ako budete
dovoljno brzi da stignete dolje prije autobusa, stići ćete kod djeda i
nene prije mraka. A ja ću obavijestiti djeda da dolazite autobusom, te
vas on može sačekati na stanici”, završi Abdullahova i Aminina majka.
Sva sretna, djeca potrčaše da pokupe nešto stvari koje su im potrebne te
se žurno uputiše niz ulicu ka autobuskoj stanici. Amina je, u kišnoj
kabanici i čizmama, s kišobranom u ruci, skakutala iz bare u baru, a
Abdullah je zastajkivao i ljutito je upozoravao da će, ako ne požuri,
zakasniti na autobus. Kad ugleda još putnika koji čekaju na stanici,
Abdullah odahnu, a kad se nekoliko minuta kasnije udobno smjestiše i kad
autobus krenu, Abdullah se zadovoljno obrati Amini: “Hvala Allahu pa
smo stigli na vrijeme. Djed i nena će se, znam, puno obradovati kad nas
vide. A i obećao sam da ću pomoći djedu da složimo drva koja je spremio
za zimu, i drago mi je što, elhamdulillah, mogu da ispunim dato
obećanje.” Amina je zamišljeno šarala prstom po prozoru i pratila kišne
kapi koje su se slivale niz prozorsko staklo, a Abdullah nastavi: “Ja ne
volim jesen! Sve je tako sivo, tmurno i tužno. Ne volim ni ovu kišu!
Dosadna je! Danima ne prestaje da pada, te se zbog nje ne mogu igrati
vani.” “Ja baš volim jesen. Uopće nije siva. Vidi, sve je tako šareno,
crveno, zeleno, žuto i smeđe. Kao kad slikar pomiješa boje. Volim i
kišu. Kiša je Allahova blagodat. Uživam dok preskačem barice i dok
slušam kako kišne kapi udaraju po krovu”, veselo odgovori Amina.<br />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
Kad
stigoše do kraja asfaltiranog puta i kad autobus stade, Amina ugleda
djeda kako ih čeka ispod velikog crnog kišobrana. I Abdullah i Amina
poletješe mu u zagrljaj. Nakon što se izgrliše i izljubiše, krenuše
pješice niz blatnjavi seoski put koji je vodio do kuće. “Baš mi je drago
što ste došli. I nena se obradovala. Eto ostala je da ispeče vruć hljeb
za vas i da pristavi čaj. Nazebli ste po ovoj kiši”, govorio je djed.
“Nismo nazebli, djede. Ja baš uživam kad šetam po ovoj kiši”, branila se
Amina. “Jesen je baš lijepo godišnje doba. Nakupit ću lišća u raznim
bojama, i ponijet ću žirove i kestenje da pokažem drugaricama.”</div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm;">
“Amina
je sve vrijeme u autobusu pričala kako voli jesen, kako je lijepa, kako
uživa u kiši. A ja ne volim kišu i jesen!”, mrzovoljno dodade Abdullah.</div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm;">
“Djede, kiša je Allahova blagodat, je li tako?”, znatiželjno upita Amina.</div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
“Naravno,
dijete moje. Kiša je velika blagodat za sva živa bića na Zemlji. U
časnome Kur’anu u suri Junus kaže se da nam Allah daje kišu, koja se
miješa sa zemljom i tu ostaje neko vrijeme. Tad počnu rasti biljke, sve
se zazeleni pa i dođu plodovi kojima se ljudi i životinje koriste. Eto,
vaša nena i ja ovog smo ljeta ubrali puno voća i povrća, hvala Allahu,
te smo i cijelu zimnicu spremili iz našeg vrta. A u drugom ajetu u suri
El-Kehf Allah nam navodi to bilje kao dokaz prolaznosti na ovom svijetu.
Kiša koja pada natapa bilje koje postaje suho i vjetrovi ga raznesu, te
nas Allah upozorava da je sve na ovom svijetu prolazno. To nikako ne
smijemo zaboraviti. A nakon zime dragi Allah ponovo nam dadne da nam
Sunce obasja Zemlju, te nam spusti kišu, da u život vrati zemlju nakon
njenog zimskog mrtvila”, objasni im djed.</div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
Uz
večeru su svi zajedno razgovarali o poslovima koji se trebaju obaviti.
Djed i Abdullah trebaju još obrati voće koje je ostalo neobrano i
složiti drva koja je djed spremio za zimu. A Amina i nena trebaju
pokupiti bundeve s njive i napraviti sok i džem od voća koje Abdullah i
djed donesu. Ovakvim vikendima raduju se i djed i nena jer će se družiti
sa svojim unucima, a raduju se i Abdullah i Amina. Uz djeda i nenu
uvijek nešto novo nauče.</div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
Obrada//Edis Vejselovic </div>
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-9382234288900645212018-12-08T15:23:00.003+01:002018-12-08T15:27:41.258+01:00365 prica za najmladje sa hadisima-5.dan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPv6Rf0YQ2i8pgEJv9gLJoHnZn7Rjqar78gHr-MFawJqxX1fNyJreesmCX_FNM2vxCi2u7AygiHuA5ATX-CLyhUWJCOM8DX0Ry56QhGTPpH0BwJleu9fTlBYVqZC2Iwr_PVTbBboX6tMs/s1600/img182.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1382" data-original-width="1600" height="552" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPv6Rf0YQ2i8pgEJv9gLJoHnZn7Rjqar78gHr-MFawJqxX1fNyJreesmCX_FNM2vxCi2u7AygiHuA5ATX-CLyhUWJCOM8DX0Ry56QhGTPpH0BwJleu9fTlBYVqZC2Iwr_PVTbBboX6tMs/s640/img182.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="color: blue;"> HADIS</span><br />
<span style="color: blue;"> "SVACIJE SE PRAVO MORA POSTOVATI"</span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-51506260389164316272018-12-08T15:20:00.002+01:002018-12-08T15:24:52.474+01:00365 dana uz imanske sarte-.5.dan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiG9h-bE4Ok7wUt1zyZkrdHs2u15PFqnJu_THO2YJSplB2ZCtLp9dwyMceJf4HSbZcfAiyxq1vF92Kfr5CMxqjSZy0lJaIf5ag3Vy_iuOJDHQEXKv8Z4HReZoRkxXQ4-a4DHS2IXDwDAA/s1600/img005.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1433" data-original-width="1600" height="572" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhiG9h-bE4Ok7wUt1zyZkrdHs2u15PFqnJu_THO2YJSplB2ZCtLp9dwyMceJf4HSbZcfAiyxq1vF92Kfr5CMxqjSZy0lJaIf5ag3Vy_iuOJDHQEXKv8Z4HReZoRkxXQ4-a4DHS2IXDwDAA/s640/img005.jpg" width="640" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-54049908523752008622018-11-01T17:38:00.003+01:002018-11-01T17:38:32.044+01:00Nezgoda na snijegu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeKrEOQVjwkycsFWOllVmt26f_OR8gfaIVbe6iLvgsaYa0Usa3VMi6s7Dp1W-Fkdh19jM8RHgMAVoTHmWDdlT6yNbszQK-b9-zghjx5TSN9ezQQxQw-8B5KPrcqUjq7A5sVJT0P1gAXoY/s1600/asr82_41.280x0.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="210" data-original-width="280" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjeKrEOQVjwkycsFWOllVmt26f_OR8gfaIVbe6iLvgsaYa0Usa3VMi6s7Dp1W-Fkdh19jM8RHgMAVoTHmWDdlT6yNbszQK-b9-zghjx5TSN9ezQQxQw-8B5KPrcqUjq7A5sVJT0P1gAXoY/s640/asr82_41.280x0.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: red;">Osvanulo je hladno zimsko jutro. Pao je snijeg. Aminina mahala obojena
je u bijelo. To je unijelo mnogo radosti u dječija srca. Ovakva prilika
dobije se jednom godišnje pa se zato koristi svaki sat slobodnog vremena
da se provede napolju. Danas se Amini posrećilo. Subota je i može ići
zajedno sa drugaricama na sankanje. Odmah poslije doručka počela je
oblačiti zimsku odjeću i zamolila je babu da joj donese sanke iz
potkrovlja. Brzo se spremila i izašla napolje. Fatima i Asija već su je
čekale ispred kuće.</span></span><br />
<a name='more'></a><span style="font-size: large;"> Skoro sva djeca iz komšiluka izašla su vani i
uživali u igrama na snijegu. Neki su skupljali snijeg i pravili Snješka
Bijelića, a jedna grupa se grudvala. Amina sa drugaricama nije
oklijevala, nego su se odmah uputile prema obližnjem brdu. Stigavši do
pola brda, Fatima predloži: “Da krenemo odavde za prvi put?” Asija
okrenu sanke i reče: “Može, ja idem prva” i poče se spuštati na sankama
niz brdo. Amina se pusti poslije nje, a Fatima odmah za Aminom. Uzvici
sreće razlijegali su se na sve strane. Stigavši u podnožje brda, Amina
se zaustavi. Brišući suze od studeni, povika: ”Subhanallah, kako brzo
idu sanke po ovom snijegu!” “Super je, idemo opet!”, dodade Fatima.
Odmah krenuše ponovo uz brdo razmjenjujući utiske od prve vožnje na
sankama. Odjednom se začu glas: “Pazi! Skloni se s puta!” To su bili
dječaci koji su se pustili sa vrha brda i takmičili se ko će prvi da
stigne do cilja. Fatima i Asija potrčaše i skočiše u duboki snijeg, a
Amina se okliznu i pade na stazu. “Pazi, Amina!”, viknu Fatima. “Auuu!”,
uzviknu Amina i poče da plače. Jedan od dječaka nije uspio da je
zaobiđe. Udario ju je sankama pravo u nogu. Fatima i Asija pritrčaše u
pomoć svojoj drugarici. Pomogle su joj da ustane, ali Amina nije mogla
da stoji na desnoj nozi. Plačući se naslonila na Fatimino rame. Asija
uze sanke, postavi ih poprečno, dohvati Aminu pod rame i reče joj:
“Hajde, sjedni, vidjela sam da te Zejd udario. Sigurno te puno boli?”
Amina sjede na Asijine sanke, okrenu se prema grupi dječaka koja je već
bila stigla u dolinu i uplakanim glasom viknu: “Glupane jedan, pa u što
gledaš? Što ne paziš kuda ideš?” “Polahko, Amina, znam da te boli, ali
pokušaj da se strpiš. Nije te namjerno udario”, reče Fatima. “Možda i
nije namjerno, ali mene noga puno boli, ja se ne mogu više sankati,
moram ići kući”, odgovori Amina. “Ja ću te odvući do kuće na sankama”,
reče Asija. Dok su se one polahko spuštale niz brdo tješeći Aminu,
dječaci su se već peli sa druge strane brda. Približavajući se Amininoj
kući, ugledaše kako njen babo čisti snijeg u avliji. Poselamiše ga, a
on, čim vidje da Asija vuče Aminu na sankama, potrča prema njima i
upita: “Šta je bilo?” Amina odgovori: “Udario me Zejd sankama dok smo se
penjale uz brdo.” Babo zgrabi Aminu u naručje i reče Fatimi i Asiji:
”Hajdemo unutra da vidimo šta je to bilo.” Unese Aminu, spusti je na
fotelju, skide joj čizme i čarape, i pregleda joj nogu: “Udarac je bio
jak. Trebamo staviti hladne obloge da noga ne otekne puno. Danas ne
možeš ići vani.” Babo uze led i stavi Amini na nogu, a mama je
pristavila vodu za čaj. “Bujrum, uzmite, ugrijte se malo!” Dok su uz čaj
pričale o nemilom događaju, Amina opet nazva Zejda glupanom jer ju je
udario. “Nadam se da ti je žao zbog toga što si ga uvrijedila?”, reče
babo. “Nije mi žao. Ni njemu nije žao što me je udario. Nije mi se ni
izvinio”, odgovori Amina. “Nas je voljeni Poslanik, alejhis-selam,
naučio da je strpljenje pokazuje pri prvom udarcu”, dodade mama pa
nastavi: “To što nam neko nanese bol ne daje nam za pravo da ga
vrijeđamo, ogovaramo, ili, ne daj Bože, potvaramo.” U tom momentu začu
se zvono na vratima. Majka izađe da pogleda ko je, ali se ubrzo vrati u
pratnji Zejda. “Selam alejkum! Kako si, Amina? Došao sam da zatražim
halala jer sam te nehotice udario. Staza je prilično utabana, pa sam
izgubio kontrolu nad sankama i skrenuo pravo na tebe. Nadam se da te
nisam ozbiljno povrijedio”, obrati se Zejd Amini pružajući joj čokoladu
koju joj je donio. Amina se nasmija, uze čokoladu pa i ona zatraži
halala za uvredu koju je Zejdu uputila u ljutnji. Pozva Zejda da im se
pridruži i da zajedno popiju čaj i zaslade se čokoladom.</span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: red;">Autor:Edis Vejselovic </span></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-69318395143318649022018-11-01T17:32:00.001+01:002018-11-01T17:32:23.823+01:00Priča o slonu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZ-2JMHQy29Swi7HcXlY3_rFe0ulaG3IefAG5RdGsZpgLQaPzEGU_sa8OcjVlF3uLdwT5xWXKTyx0_QwNb3faD_zQd8WcW56HiPYLNxsVcuLPMc7NEntyUCd0sxSXBUK4VwlOqpbKatAs/s1600/prica_o_slonu.280x0.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="129" data-original-width="280" height="294" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZ-2JMHQy29Swi7HcXlY3_rFe0ulaG3IefAG5RdGsZpgLQaPzEGU_sa8OcjVlF3uLdwT5xWXKTyx0_QwNb3faD_zQd8WcW56HiPYLNxsVcuLPMc7NEntyUCd0sxSXBUK4VwlOqpbKatAs/s640/prica_o_slonu.280x0.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">I septembar dođe. Poslije dugog ljetnog raspusta, došlo je ponovo
vrijeme da djeca krenu u školu. Uvijek je taj početak školske godine
neobičan, nekako se s nestrpljenjem čeka. Sva se djeca raduju što će
ponovo vidjeti svoje učitelje i drugare. Tako se i Abdullah radovao
početku nove školske godine. Rano ujutro, tog prvog školskog dana,
uputio se ka školi. Na putu je sretao drugare, selamio ih i zajedno s
njima žurio na prvi školski čas. Nedugo zatim Abdullah i svi njegovi
drugovi skupiše se na jednom mjestu, u školskom dvorištu. Radost
ponovnog susreta bila je više nego primjetna. Čekajući da zazvoni
školsko zvono, vrijeme su provodili u prijatnom razgovoru i smijehu.</span></span><br />
<br />
<a name='more'></a><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">Kao
i obično, prvi školski dan u Abdullahovom odjeljenju počeo je pričama
kako su proveli ljetni raspust. Abdullahovi drugari pričali su
doživljaje sa ljetnog raspusta. Čule su se razne, interesantne priče.
Dječica su se hvalila kako su putovala, igrala se, obilazila rodbinu ili
išla na ljetovanje.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">Tako je došao red i na Abdullaha.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Abdullah, kako si ti proveo ovaj raspust? Jesi li negdje putovao?”, upita učiteljica.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">Abdullah
ustade i reče: “Raspust sam uglavnom proveo kod kuće, igrajući se sa
sestrom i drugovima iz svoje ulice. Nisam putovao nigdje, osim što sam
jedan dan sa svojim roditeljima i sestrom išao u zoološki vrt”, odgovori
on.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Baš lijepo. Hajde, ispričaj nam kako je bilo u zoološkom vrtu. Koje si sve životinje tamo vidio?”, upita učiteljica.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Vidio
sam lava, tigra, medvjeda, žirafu, majmuna i još puno drugih divljih
životinja, a i puno ptica. A posebno mi je drago što sam vidio slona –
to veliko i jako Allahovo stvorenje”, odgovori Abdullah.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Zašto baš slona? Lav je hrabriji, a žirafa je veća? Ja bih baš volio da vidim lava”, reče Halid.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Jeste,
tačno je da je lav hrabriji, a žirafa veća od slona, ali meni je slon
iz drugog razloga bio interesantan”, nastavi Abdullah. “Htio sam da
vidim da li su slonovi zaista tako snažni kao u priči koju mi je moj
djed stalno pričao.”</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Hajde, ispričaj nam onda tu priču, baš smo postali radoznali”, smješila se učiteljica.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Pričao
mi je djed priču da je nekada davno u dalekom Jemenu živio neki snažni
slon. Bio je toliko snažan da nijedna vojska nije mogla da ga pobijedi.
Zato što je njegov slon bio nepobjediv, slonov vlasnik koji se zvao
Ebreha odluči da krene i sa slonom sruši Kabu koju su u Meki sagradili
Ibrahim i Ismail, alejhis-selam.” pričao je Abdullah, a svi u razredu
radoznalo pratili šta on govori.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Ali zašto da sruši baš Kabu?”, začuđeno upita Zejd.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Ebreha
je krenuo da sruši Kabu kako bi ljudi, umjesto Kabe, obilazili veliki
hram od zlata koji je on sagradio u Jemenu”, odgovori Abdullah.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Šta je onda bilo?” , upita Halid.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Svi
koji su čuli da dolazi Ebreha sa svojom vojskom i slonom bježali bi od
straha. Tako se ni stanovnici Meke nisu usudili ustati i braniti Kabu.
Kad su nadomak Kabe bili svi slonovi, pa i ovaj najjači, zastadoše kao
ukopani. A ni konji, ni deve nisu mogli više hodati. Vojnici bi dolazili
ovom najjačem slonu, tukli ga, vukli i tjerali da se pomjeri, ali je i
on bio nemoćan i nije mogao da učini niti jedan korak prema Kabi. Kad bi
ga okrenuli na drugu stanu, on bi odjednom mogao hodati. Jedino u
smjeru prema Kabi nikako nije mogao dalje. Onda se desilo nešto
nevjerovatno”, nastavi Abdullah, dok je cijeli razred pomno pratio šta
on pripovijeda. “Odjednom se na nebu iznad Meke pojavilo puno ptica,
velika jata koja su prekrila nebo. To su bile ptice koje su u svojim
kljunovima nosile grumenje pečene gline i bacale ga na vojsku. Iako su
kamenčići bili sitni poput zrna graška, bilo je dovoljno da jedan pogodi
vojnika i on bi pao mrtav. Tako su nastradali svi oni koji su sa slonom
krenuli srušiti Kabu. Na ovaj je način Uzvišeni Allah sačuvao Kabu
prema kojoj se ummet Muhameda, alejhis-selam, okreće pet puta dnevno.”</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Mašallah, to je zaista lijepa priča. A i ti si nam je lijepo i detaljno ispričao”, pohvali učiteljica Abdullaha.</span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;">“Sada
mi je jasno zašto ti je bilo toliko drago što si imao priliku da vidiš
slona. Vidite, kolika je Allahova moć, da tako jaku i dobro opremljenu
vojsku sa tako jakim i velikim slonom koji je rušio sve pred sobom,
porazi baš sa pticama. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji, i On
radi šta želi ili kaže: <strong>‘Budi! I ono bude’</strong>. Hvala Allahu što je sačuvao Kabu i odredio je za kiblu muslimanima do Sudnjega dana”, reče učiteljica.</span></span><br />
<h3>
<em>Bismillahir-Rahmanir-Rahim!</em></h3>
<em>U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!</em><br />
<em><strong>1. Elem tere kejfe fe‘ale Rabbuke bi ashabil fil?</strong></em><br />
<h3>
<em>1. Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar Tvoj uradio?</em></h3>
<h3>
<em>2. Elem jedž‘al kejdehum fi tadlil?</em></h3>
<h3>
<em>2. Zar lukavstvo njihovo nije omeo?</em></h3>
<h3>
<em>3. Ve ersele ‘alejhim tajren ebabil,</em></h3>
<h3>
<em>3. I protiv njih jata ptica poslao,</em></h3>
<h3>
<em>4. Termihim bihidžareti min sidžil,</em></h3>
<h3>
<em>4. koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,</em></h3>
<h3>
<em>5. Fe dže‘alehum ke asfim me’kul.</em></h3>
<h3>
<em>5. pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?</em></h3>
(Sura El-Fil / Slon)<br />
<br />
Autor:Edis Vejselovic selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-87757508169959271842018-10-07T08:00:00.004+02:002018-10-07T08:14:26.088+02:00Mektebski izlet<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6RlsYcmv1OKBAiQ_VeiwBoR5Fw3abQ7AMX93NNoPCXzz9eQ1kQFLdFySYYSBbhPrFJz6oBAl5hE62pJtllv14nTrECSUet3CWDo46JtFKvdGvV7i2fKlfOiZL6Ld4Tk5QtFzNtQnaZro/s1600/mektebski_copy.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="894" data-original-width="1600" height="355" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6RlsYcmv1OKBAiQ_VeiwBoR5Fw3abQ7AMX93NNoPCXzz9eQ1kQFLdFySYYSBbhPrFJz6oBAl5hE62pJtllv14nTrECSUet3CWDo46JtFKvdGvV7i2fKlfOiZL6Ld4Tk5QtFzNtQnaZro/s640/mektebski_copy.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<div class="post-body">
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">Poslije
nekoliko kišnih dana Amina je brižno iščekivala kakav će dan osvanuti.
Nadala se lijepom danu, ali i pribojavala se kiše. Aminina dova bi
uslišana, i ranom zorom Sunce obasja čaršiju a blagi povjetarac
nagovijesti lijep i sunačan dan. Ovo je pravo vrijeme za današnji izlet
koji je efendija Hasan još prije dvije sedmice najavio za sve polaznike
mektebske nastave. Amina je potpuno spremna za izlet. Spakovala je
sendvič, vode i nešto slatkiša u torbicu i uputila se s drugaricom
Asijom prema džamiji. Fatima je stigla malo poslije njih. Čim efendija
utvrdi da su se svi okupili, krenuše prema obližnjem parku.</span></b></span></div>
<hr />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;"></span></b></span></div>
<a name='more'></a><span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">Na
putu do parka djeca su planirala čega da se igraju, ali se efendija
Hasan smješkao i željno iščekivao da vidi kako će djeca reagovati kad
vide iznenađenje koje im je pripremio. Kad stigoše do mjesta
rezervisanog za izlet i ugledaše svoje očeve sa loptama, konopcima i
raznim drugim rekvizitima, djeci ništa ne bi jasno. Vidjevši da su djeca
iznenađena i zbunjena, efendija Hasan istupi i reče: „Esselamu alejkum
svima i dobro došli na naše današnje druženje. Vidim da ste iznenađeni a
i radoznali zašto su vaši očevi danas ovdje. Pozvao sam ih da mi
pomognu danas. Neki očevi će se pobrinuti oko hrane i da ručak bude na
vrijeme gotov i serviran, a drugi će zajedno sa mnom brinuti da današnje
natjecanje prođe u najboljem redu. Ovo danas nije samo izlet, nego ćemo
kroz razne sportske aktivnosti i natjecanje vježbati i timski rad,
učiti o odgovornosti i toleranciji. Zato vas molim da pratite upustva i
pravila igre i poštujete odluke sudija, a to su danas vaši očevi. Nakon
podne namaza ćemo zajedno proglasiti pobjednika i uručiti nagrade.“ Kad
efendija Hasan završi, i podijeliše timove, odmah i započeše s igrom.
Dječija radost i smijeh prekidoše mir u parku i nadvikaše cvrkut ptica.
Amina i Asija su bile u istom timu, Fatima u drugom. Odmah se na
Fatiminom licu moglo primjetiti da je ljuta što su Amina i Asija u istom
timu a ona nije s njima. Igru je shvatila vrlo ozbiljno i odlučila da
sve uradi kako bi njen tim pobijedio. U Amini i Asiji je sad vidjela
protivnike, a ne svoje drugarice.</span></b></span><br />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">Igre
su započeli trčanjem u vreći. Već je poznato da je Amina vrlo brza, te
su svi i očekivali da će njen tim pobijediti. Brzo je Amina skakutala
kao kengur u vreći i tako svom timu obezbijedila prednost. U drugoj igri
su djeca trebala nositi jaje u kašiki u ustima, ne pripomagajući se
rukama. U ovoj igri su oba tima bila jako dobra i nijanse su odlučile da
pobijedi tim u kom je bila Fatima. Sva sretna što je njen tim jednako
uspješan kao i Aminin, Fatima se još više trudila da njen tim pobijedi.
Kod predposljednje igre su oba tima bila vidno umorna. Djeca su trebala
igrati fudbal. Tokom igre je svaki igrač bio vezan za suigrača, te su se
tako kao sijamski blizanci trebali boriti da što prije daju gol
protivničkom timu. Aminina desna noga je konopcem bila vezana za
Asijinu lijevu. Gurale su se i smijale uživajući u igri. Tako i sva
ostala djeca. Više je u ovoj igri bilo padova nego golova, ali su djeca
zasigurno uživala u vrlo kreativno osmišljenim igrama. Kad nakon duge
borbe ipak Aminin tim pobijedi, Fatima bi vidno razočarana. Odlučila je
da se sama pobrine da u posljednjoj igri njen tim bude bolji i da tako
pobijede Aminu i Asiju i njihov tim. U posljednjoj igri su igrači
trebali preko konopca preći s jedne obale kanala, na drugu a da se
pritom, ne okvase. Vidjevši da će Amina posljednja u njenom timu preći
preko konopca, Fatima odluči da i ona bude posljednja i da se tako
direktno bori protiv Amine i da je pobijedi. Oba tima su bila podjednako
dobra te su čak i efendija i očevi s uzbuđenjem čekali da vide koji tim
će da pobijedi. Čim Amina pođe preko konopca, Fatima pritrča te
zaljulja konopac tako jako da Amina ne uspje zadržati ravnotežu, već
pade u vodu. Sva sretna Fatima pretrča na drugu obalu. Svi su zbunjeno
gledali šta je Fatima uradila. I niko se, osim Fatime, nije radovao
pobjedi. Efendija Hasan prekide natjecanje i reče da će nakon obavljenog
namaza proglasiti ko je pobjednik.</span></b></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">Kad
vidje da se niko s njom ne raduje pobjedi i da su svi iz njegog tima
čak i ljuti na nju zbog takvog ponašanja, Fatima shvati da je pretjerala
i da se ogriješila o Aminu i njen tim. Odmah se uputi ka Amini da joj
pomogne da presvuče kvasnu odjeću. Odmah se i izvinila i zatražila
halala za njeno ponašanje: „Bilo mi je jako krivo što ste ti i Asija u
istom timu, a ja nisam s vama.“ – pravdala se Fatima. „Ali bilo je
dovoljno da pitaš ko će s tobom da se zamijeni pa da i ti budeš u našem
timu.“ – odgovori joj Asija. Fatimi je bilo žao što nije bila fer prema
Amini i njenom timu, te prizna da takvo ponašanje nije prihvatljivo i
nije sportski. Amina prihvati izvinjenje svoje drugarice Fatime, te se
izgrliše i zajedno odoše pripremati za namaz.</span></b></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">Vidjevši
da je među drugaricama Aminom, Asijom i Fatimom opet sve uredu,
efendija Hasan se nakon namaza obrati djeci: „Ponosan sam na vas kad
vidim kako ste izdržljivi, uporni i odgovorni i kako pomažete jedni
drugima. Danas ste vidjeli koliko je timski rad bitan, a vjerujem da ste
i vidjeli šta znači imati jednu vrlo bitnu islamsku vrijednost, imati
merhameta. To znači da smo spremni da oprostimo i pomognemo drugima kao
što je to radio naš Poslanik, alejhi selam. On bi opraštao i kada bi
imao priliku za osvetu. Kada je bio ranjen u jednoj bici i kada se
očekivalo da će moliti Allaha da kazni njegove neprijatelje, Poslanik,
alejhi selam, je dovio Allahu da uputi njegov narod jer oni ne znaju.
Ljudima koji su ga protjerali iz njegove kuće je oprostio kada je osvoio
Mekku, te nas je upozorio da se klonimo zavisti i mržnje da nam ne bi
Allah Uzvišeni poništio naša dobra djela. Tako je naš Poslanik na zlo
uzvraćao dobrim i praktično nam pokazao šta je merhamet. Vi ste danas
pokazali i da ste merhametli, i da su vam igre bile zanimljive te i da
su takmičarski duh i želja za pobjedom sve vrijeme bili prisutni. Meni i
vašim očevima je zaista teško da odlučimo koji tim je bio bolji. Ispred
svojih timova istupiše Amina i Fatima te predložiše da oba tima dobiju
nagradu jer su bili podjednako dobri. A osim toga, svi su oni drugovi te
im nije teško da nagradu međusobno podijele. Efendija Hasan se obradova
domišljatosti svojih učenika te vrlo rado donije paketiće pune slatkiša
koji su bili pripremljeni kao nagrada za najbolje. Tako djeca ostatak
dana provedoše uživajući u izletu i slatkišima.</span></b></span><br />
<span style="color: magenta;"><b><span style="font-size: large;">AUTOR:Edis Vejselovic </span></b></span></div>
</div>
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-72815866364500688662018-10-07T07:58:00.002+02:002018-10-07T07:58:25.289+02:00Povjereni emanet<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_Ocw6KiXZA7kTHa1wrvzHBS46ivGCFkZL2R-wQR5YwbN-UzHIb9Xrv9EwYtgPQzVe0-Pa4oFu1gp1sJB9hS3hhGnSDvE45HHkn5ff4ptetBzCYs-eV4WABNU_KfchVGXjg5n7JJLAOY8/s1600/povjereni_emanet.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="943" data-original-width="576" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_Ocw6KiXZA7kTHa1wrvzHBS46ivGCFkZL2R-wQR5YwbN-UzHIb9Xrv9EwYtgPQzVe0-Pa4oFu1gp1sJB9hS3hhGnSDvE45HHkn5ff4ptetBzCYs-eV4WABNU_KfchVGXjg5n7JJLAOY8/s640/povjereni_emanet.jpg" width="388" /></a></div>
<br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;"><br /></span></b></span>
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Prohladni dani, u kojima je često sipila sitna kiša dok je hladan vjetar
raznosio zadnje uvehlo lišće sa ogoljenih grana, nagovijestiše dolazak
jeseni. Nedugo poslije školskih časova padne akšam i zato Abdullah odmah
poslije zadnjeg časa otrči do igrališta da sa svojim drugovima malo
igra fudbala. Tako su se i danas dogovorili da se odmah poslije časova
nađu na obližnjem igralištu. U školi je bio lijep dan. Učiteljica je
pričala o posljednjim pripremama za ekskurziju, na koju će ići svi iz
Abdullahovog odjeljenja. Učiteljica je odabrala Abdullaha za blagajnika,
pa je on već danima unaprijed pravio spisak učenika i vodio računa o
uplatama. Abdullah je vrlo marljiv i odgovoran đak, te ga je i
učiteljica s razlogom odabrala za blagajnika.</span></b></span><br />
<hr />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;"></span></b></span><br />
<a name='more'></a><b><span style="font-size: large;">Nakon završene
nastave, Abdullah se s drugarima uputi ka igralištu. Igrali su utakmicu s
dječacima iz drugog odjeljenja. Kao i obično, utakmica je bila
interesantna i napeta, svako se trudio da što bolje odigra. Akšamski
ezan označi kraj utakmice. Iako se utakmica završila neriješenim
rezultatom, svi su bili zadovoljni jer su igrali fer igru. Abdullah brzo
pokupi svoje stvari i zajedno sa drugovima uputi se kući komentarišući
utakmicu i propuštene šanse za bolji rezultat. Čim stiže kući, uze
abdest i klanja akšam-namaz. Obično nakon obavljenog namaza Adbullah ode
pomagati majci u kuhinji te zajedno čekaju da babo dođe s posla, da
zajedno večeraju. Majka i Amina već su bile u kuhinji kad začuše
Abdullaha kako zalupi vrata svoje sobe. Otrčao je do hodnika i vidno
uznemiren počeo preturati po džepovima svoje jakne.</span></b><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;"> “Šta je bilo?! Šta tražiš?”, upita ga sestra Amina. Abdullah nije ništa odgovarao. Samo je nastavio preturati po džepovima.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Je li sve uredu, Abdullah?”, zbunjeno ga upita majka.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Izgubio
sam kovertu s uplatama za ekskurziju”, uznemireno odgovori Abdullah.
Vidno uznemiren, bio je na ivici suza. Pregledao je sve džepove, ali
koverte nigdje nije bilo.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Nema je. Pregledao sam sve džepove”, uzdahnu Abdullah.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Samo
polahko, smiri se”, pokušavala je da ga umiri majka. “Pokušaj da se
sjetiš kad si posljednji put držao novac u rukama i gdje si ga onda
stavio. Da nije u tvojoj torbi?”</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;"> “Ne, nije. Već sa pregledao
torbu. Znam sigurno da sam novac stavio u kovertu, a kovertu u džep, s
lijeve strane. I znam da sam džep ponovo zatvorio. Ali koverta više nije
tu”, razočarano reče Abdullah i poče plakati.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Smiri se, dijete
moje drago. Mi ćemo ti pomoći u potrazi. Daj da pogledam još jednom u
sve džepove. A ti donesi torbu”, predloži majka.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Možda ti je
negdje usput ispala. Ili ti je možda koverta ispala na igralištu, dok
ste igrali fudbal. Hajde da pogledamo!”, predloži Amina. Brzo otrča i iz
ladice izvadi lampu.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Kad se uvjeriše da koverta s novcem nije ni u
jakni ni u torbi, Abdullah i Amina uputiše se napolje. Vraćali su se
putem kojim je Abdullah ošao iz škole. Opalo lišće prekrivalo je staze i
trotoare, ali su Abdullah i Amina svaku gomilu prevrtali i lampom
osvjetljivali u nadi da će naći kovertu s novcem. Prešli su cijeli put
od kuće do škole i ništa nisu našli. Svratili su i do igrališta, ali bez
uspjeha. Razočarani se uputiše kući. Sve vrijeme dok je tragao za
kovertom Abdullahu se u glavi vrtjela jedna misao: Neko je kovertu našao
prije mene i uzeo. Ako nema novca, nema ni ekskurzije. A kako će
učiteljici i drugarima reći da nema ekskurzije, a toliko su se svi
spremali i radovali?!</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Ne sekiraj se, Abdullah. Molim Allaha da nam pomogne da nađemo rješenje za ovaj problem”, tješila ga je sestra Amina.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Na vratima ih je čekala majka. “Majko!”, plačući potrča Abdullah majci u zagrljaj. “Nismo ništa našli.”</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Polahko, dijete moje, sve je uredu. Uđite, već je kasno. Zabrinula sam se za vas”, smirivala ih je majka.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">U sobi ih dočekaše otac i Abdullahov drug Zejd. “Selam alejkum! Zejde, otkud ti?”, začuđeno upita Abdullah.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Ve
alejkumus-selam, Abdullah. Na igralištu smo zamijenili jakne. Toliko su
slične da nisam ni primijetio dok nisam stigao kući. Evo, vidi!”,
pokazivao je Zejd.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Abdullah zgrabi jaknu i odmah otvori džep da
provjeri je li novac još tu. “Tu je!”, uskliknu Abdullah i izvadi
kovertu iz džepa. “Elhamdulillah, nisam iznevjerio povjerenje koji mi je
učiteljica dala. Hvala ti što si mi vratio jaknu, Zejde!”, sav sretan
grlio je Abdullah Zejda.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Otac, majka i Amina su se smješkali, a
Zejd je gledao zbunjeno jer mu ništa nije bilo jasno. O čemu priča
Abdullah? Zejd je samo došao da vrati Abdullahovu jaknu koju je greškom
bio uzeo.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">Uz večeru, Abdullah objasni ocu i Zejdu šta se sve dogodilo i zbog čega je on tako bio zabrinut i uplakan.</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">“Drago
mi je zbog tebe što si našao novac koji, ustvari, nisi bio ni izgubio”,
smiješio se otac. “Učiteljica te zasigurno s razlogom odabrala da budeš
blagajnik. Ti si odgovoran i povjerljiv, baš onakav kakav i treba da
bude onaj kome je povjeren neki emanet.”</span></b></span><br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;">AUTOR:Edis Vejselovic </span></b></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-78828622661152720632018-10-07T07:55:00.002+02:002018-10-07T08:02:29.536+02:00Kućni ljubimac<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhfBpIRmUMpumSpUWkJ-F6vtE23dNf31mWaJIPTOscp3ac5SZcomjvujZ26AGoLUdk_Vki4kVWAObLgK4ZIttDixDjrh9wSqJTwmRDrC3XYO5vZ2Deh3eiNcPQomNX0ij_SSv3niM_VWk/s1600/slika_44.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhfBpIRmUMpumSpUWkJ-F6vtE23dNf31mWaJIPTOscp3ac5SZcomjvujZ26AGoLUdk_Vki4kVWAObLgK4ZIttDixDjrh9wSqJTwmRDrC3XYO5vZ2Deh3eiNcPQomNX0ij_SSv3niM_VWk/s640/slika_44.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;"><br /></span></b></span>
<br />
<div class="post-body">
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">
“Amina i Esma, ovo je moje posljednje upozorenje! Ako vas još jednom
čujem da pričate za vrijeme časa, dobit ćete kaznu!”, ljutila se
učiteljica. “Halalite, učiteljice. Nećemo više”, pravdala se Amina iako
je imala još puno toga da pita Esmu. Kad školsko zvono oglasi kraj
nastave, Amina i Esma jurnuše ka izlazu, ali ih učiteljica pozva da se
vrate i sačekaju dok svi ostali đaci izađu. “Ne znam šta je s vama
dvjema danas, ali ovakvo ponašanje je nedopustivo. Dok svi ostali
marljivo rade svoje zadatke, vas dvije uporno pričate. I to nakon što
sam vas već nekoliko puta opomenula. Ako se ovakvo nešto ponovi, bit ću
prinuđena da pozovem vaše roditelje.” “Halalite nam, učiteljice. Imala
sam nešto vrlo važno da kažem Amini, ali se više neće ponoviti.
Obećavamo”, pravdala se Esma. “Dobro, onda. Hajde, sada, polahko
izađite, bez trčanja. I pravo kući”, dodade učiteljica.</span></b></span><br />
<hr />
<a name='more'></a><span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">Dječiji
žagor i smijeh odjekivao je školskim dvorištem. Rijeka djece jurila je
prema kapiji. Petak je, posljednji školski dan u sedmici. Amina zastade.
U svoj toj gužvi pokušavala je da vidi gdje li je njen brat Abdullah.
“Hajde, Amina! Požuri, molim te!”, dovikivala je Esma vukući Aminu za
ruku. “Ali, nema Abdullaha. Moram ga sačekati i reći mu gdje idem”,
govorila je Amina. “Nemoj ga čekati. Vidiš da on još nije izašao. Hajde,
park je blizu. Mi ćemo se vratiti prije nego što on izađe”, ubjeđivala
je Esma Aminu. Amina se malo dvoumila, ali ipak pođe s Esmom. Trčale su
najbrže što su mogle. Za nekoliko minuta se nađoše se na ulazu u park.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Eno
tamo, kod one stare klupe. Tamo obično bude. Hajdemo da je potražimo.
Maco, gdje si? Dođi, maco, donijele smo ti hranu”, dozivala je Esma.
Amina pođe za njom. Okretala se i unaokolo tražila. Pomjerala je grane i
zavirivala u svaki žbun. Ali, mace nije bilo. “Baš čudno da je nema.
Obično je tu, u blizini ove klupe. I kad god je pozovem, ona dotrči, zna
da joj nosim i hranu”, zbunjeno je govorila Esma. “Selam alejkum,
amidža! Da nisi možda vidio jednu malu crno-bijelu macu ovdje? Dolazim
svaki dan da je hranim i uvijek je tu. Ali danas je nema”, obrati se
Esma čovjeku koji je sjedio na klupi. “Nisam vidio nikakvu mačku, dijete
moje. A ovdje odmaram već neko vrijeme. Nisam nikakvu mačku primijetio.
Možda je otišla. Ili ju je neko uzeo”, odgovori joj stari amidža.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Otišla...
ili ju je neko već uzeo”, razočarano je ponavljala Amina. “Hajdemo,
moramo se vratiti nazad. Abdullah me sigurno čeka da idemo kući.” “Ne
znam što je nema. Uvijek je čekala tu, pored one klupe. Svakog dana tu
sam je nalazila. Uvijek mi je bilo žao što je ne mogu ponijeti kući, jer
je moja seka Džemila alergična na mačiju dlaku. Ali ona ko da je znala
da ću ja opet doći, uvijek me je čekala tu”, tužno je govorila Esma.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">Tek
kad se rastala s Esmom i kad se uputila ka školskom dvorištu da traži
brata, Amina shvati da je poprilično dugo vremena prošlo otkad je otišla
s Esmom. Kad ugleda prazno školsko dvorište, bi joj jasno da je
Abdullah već odavno otišao kući i da se njena majka sigurno brine i pita
gdje je ona. Trčala je najbrže što je mogla. “Šta da kažem sad majci,
gdje sam bila. Otišla sam s Esmom, a nisam se javila gdje sam, nisam ni
pitala da li smijem”, mislila je Amina.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">U dvorištu ugleda
Abdullaha kako se igra. “Gdje si do sad? Gdje si bila? Čekao sam te u
dvorištu dok svi nisu otišli, a tebe nije bilo. Hasan mi reče da ti se i
učiteljica ljutila jer si pričala s Esmom na času”, obrati joj se
Abdullah čim je ugleda. Amina samo šutke prođe pored njega i uputi se ka
kući. Na terasi ju je čekala majka, vidno uznemirena što Amina kasni i
ljuta što je Amina nekud otišla a nije se prethodno javila.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Selam alejkum, mama. Halali mi... Ja... Nisam se javila... Bila sam s Esmom”, bojažljivo se počela pravdati Amina.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Ve
alejkumus-selam. Bila si s Esmom?! A vidim ni užinu nisi pojela”, reče
majka kad vidje da Amina stoji sa sendvičem u ruci kojim je namjeravala
nahraniti mačku. “Idi u svoju sobu i čekaj tamo dok ti babo ne dođe, pa
ćeš njemu objasniti gdje si bila, zašto nisi pojela užinu i zašto te je
učiteljica nekoliko puta opominjala u toku časa”, ljutito reče majka.
Amina je sve do popodne čekala oca. Kad ga ugleda da ulazi u njenu sobu,
Amina mu plačući potrča u zagrljaj. Kroz suze mu je ispričala šta se
tog dana dogodilo i tražila je halala zato što je bez pitanja otišla u
park s Esmom. “Tako mi je žao što nismo našle tu macu. A bila sam i
sendvič sačuvala da joj dam. Sigurno nije cijeli dan jela. Tako jako
želim da je nađem, da je pomilujem i zagrlim, da je nahranim. Babo,
hajdemo, molim te, da je nađemo. Želim da je dovedem ovdje kući, da bude
naša”, tužno je govorila Amina.</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Draga moja Amina, imati mačku
kao kućnog ljubimca nije nimalo lahko. Životinje imaju svoja prava i oko
njih imaš puno obaveza”, odvraćao ju je otac. “Znam, babo, ali ja ću
nju čuvati i paziti. Hranit ću je, kupati, igrati se s njom... Molim te,
babo”, nastavila je Amina. “Poslanik, alejhis-selam, učio nas je da se
prema životinji treba lijepo ophoditi, da lijepim odnosom prema njoj
možeš zaslužiti Džennet. U jednoj predaji opisuje se postupak jedne
nemoralne žene prema psu koji je bio žedan. Ta je žena, vidjevši žednog
psa, skinula svoju cipelu, zahvatila vode i u ime Allaha napojila psa.
Poslanik, alejhis-selam, za nju je rekao da će zbog tog postupka ući u
Džennet.” Amina je pažljivo slušala, a otac nastavi: “Isto tako nas je
Poslanik, alejhis-selam, upozorio da zbog lošeg i neodgovornog ponašanja
prema životinjama možeš biti kažnjen Džehennemom. Jesi li čula priču o
ženi koja je imala mačku, zatvorila je, a nije je hranila? Za tu je ženu
Poslanik, alejhis-selam, rekao da će gorjeti u Džehenemu jer nije
pustila mačku da sama traži hranu.”</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">Amina se zamisli, a babo
dodade: “Poznajući tebe, moje dijete drago, i znajući kako si ti
marljiva i pažljiva, vjerujem da bi se ti odgovorno ponašala prema svom
kućnom ljubimcu.” Amina skoči: “Znači li to da ćemo da idemo u park da
potražimo macu?”</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">Babo se nasmija i zagrli Aminu. Na vratima ih srete Aminina majka: “A kuda ste se vas dvoje uputili?”</span></b></span><br />
<span style="color: purple;"><b><span style="font-size: large;">“Mislim
da ćemo od danas imati jednog kućnog ljubimca”, nasmija se babo i
zajedno s Aminom ode u park da traži mačku kojoj je Aminina drugarica
Esma nosila hranu.</span></b></span><br />
</div>
AUTOR:Edis Vejselovic<br />
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-84317099174380071332018-09-08T09:29:00.002+02:002018-09-08T09:35:51.622+02:00Novi golman<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFOn1MDAr0-w6l2UiYN7tIGq2FpTvZsZm2XkkMH2TvKNdWNHkn0m3g-T7o29kMT7cjvwVB39Fz07pwl5orO68zBRIzy_vXC7WWDeIA1p2sflMgt2e976RQl1sebYFSTm0v8e2eRYZI-UQ/s1600/asr83_22.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="849" data-original-width="1600" height="337" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFOn1MDAr0-w6l2UiYN7tIGq2FpTvZsZm2XkkMH2TvKNdWNHkn0m3g-T7o29kMT7cjvwVB39Fz07pwl5orO68zBRIzy_vXC7WWDeIA1p2sflMgt2e976RQl1sebYFSTm0v8e2eRYZI-UQ/s640/asr83_22.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="post-body">
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Prvi
sunčevi zraci razliše se po Zemlji i, milujući nježne dječije obraze,
naznačiše početak novog školskog dana. Abdullah je ustao ranije. Klanjao
je sabah-namaz i spremio se za novi dan. Ispijajući čaj, čekao je Aminu
da zajedno idu u školu. Na putu do škole Abdullah se sretao sa svojim
drugarima, a Amina sa svojim drugaricama. Tako razdragani svakog su se
jutra slivali u rijeku djece koja ide u jednom istom pravcu, ka školi.</span></span></div>
<hr />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;"></span></span><br />
<a name='more'></a><span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Odmah
nakon zvona koje označi početak nastave, stiže učiteljica vodeći sa
sobom jednog dječaka: “Ovo je vaš novi drugar Omer. On će od danas biti u
našem razredu. Evo, možeš sjesti tu u prvoj klupi, pored Abdullaha.
Možeš li nam se malo predstaviti i reći nešto o sebi?” Dječak stidljivo
klimnu glavom i ispriča kako se s roditeljima i bratićem nedavno doselio
u blizini škole. Njegov otac dobio je posao u obližnjoj fabrici, pa su i
tako svi dobili mogućnost da se iz sela presele u grad. Svojim izgledom
i stidljivošću, Omer odmah privuče pažnju cijelog odjeljenja. Sitni,
lijepi dječak polupočešljane crne, guste kose, na sebi je imao
izblijedjelu jaknu, koju je očigledno već odavno bio prerastao. Hlače su
mu na oba koljena bile zakrpljene ali čiste, a patike na nekoliko
mjesta poderane i iznošene, ali čiste i uredno zavezane. Abdullah odmah
pruži ruku Omeru, srdačno ga poselami i pomognu mu da se smjesti i
spremi za čas.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Kad
školsko zvono označi početak pauze, djeca pohrliše u dvorište da se uz
igru odmore i da užinaju. Abdullah primijeti da Omer nije ponio ništa za
užinu, pa ga pozva da podijele sendviče koje je Abdullahu spremila
majka. Usput će moći da upozna Omera sa ostalim drugovima iz razreda. Na
obližnjoj klupi čekali su Halid i Zejd. Dječaci se vrlo lijepo upoznaše
s Omerom i rado ga prihvatiše da s njima užina. Saliha i Hasana nije
bilo, što je Abdullaha jako začudilo: “Gdje li su Salih i Hasan? Trebalo
je da se dogovorimo kada ćemo opet zajedno igrati utakmicu.” “Vidio sam
ih kako izlaze, ali ne znam gdje su otišli. Ovdje nisu dolazili”,
odgovori Zejd.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Kad
se nakon pauze djeca vratiše u učionice, Abdullah se odmah uputi do
Hasana. “Hej, Hasane, gdje si bio? Čekali smo te?”, obrati se Abdullah
Hasanu.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Ko me je čekao?”, drsko upita Hasan.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Pa
Zejd, Halid i ja. Čekali smo tebe i Saliha da ugovorimo utakmicu. I
Omer će igrati s nama, ispričao nam je kako je bio najbolji golman u
selu”, zbunjeno je odgovorio Abdullah.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Ovaj
neće igrati u mom timu!”, ljutito odbrusi Hasan. “A i ti, ako nastaviš s
njim dijeliti svoje sendviče, nećeš više igrati ni ti!”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Šta ti je, Hasane?!”, iznenađeno upita Abdullah.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Cijeli
razred je bio na nogama, samo je Omer pognute glave sjedio na svom
mjestu. “Ti si danas dobio novog druga i odmah si nas zaboravio. Lijepo
ti kažem, ako si mislio da ‘ovaj’ igra s nama – to neće moći. A i ti,
ako se nastaviš družiti s njim, ni ti nećeš više u moj tim, je li tako,
Salihe?!”, bjesnio je Hasan. Salih je potvrdno klimnuo glavom, ustao i
odgurnuo Omerove knjige sa stola. Pogođen neprimjerenim ponašanjem
svojih drugova, Abdullah potrča da pokupi Omerove stvari i zavika: “Šta
je s vama dvojicom? Mislite da ste bolji?”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Naravno
da sam bolji”, osmjehnu se Hasan. “Ja sam sin direktora. Pogledaj moju
jaknu, patike i torbu. A vidi njega! Sav je iskrpljen i pocijepan. U
takvim patikama on će da nam igra i da najbolje brani?! Neću s njim ni
da se selamim, a kamoli da se s njim igram.”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Sav
crven od bijesa i neprijatnosti koju je osjećao, Abdullah skoči. Htjede
stati u odbranu Omera, ali galamu i nered prekide glas učiteljice koja
je očigledno već neko vrijeme bila tu prisutna. Vidjela je koliko je
Abdullah bijesan na Hasana i Saliha. Vidjela je kako Omer stidljivo
briše suzne oči.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Bila
sam planirala o nečemu drugom da pričamo, ali iznenađena prizorom koji
sam upravo vidjela, želim da vas upitam sljedeće: ‘Jeste li čuli za
Karuna? Zna li neko ko je on?’, upita učiteljica. Niko nije odgovrao.
“Zar niko ne zna?!”, začuđeno upita učiteljica. “Niko nikada nije čuo da
Karuna?”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Abdullah
je nezainteresirano čuo šta učiteljica pita i dobro je znao ko je
Karun, ali nije imao volje da priča ni o čemu. Još je bio bijesan na
Hasana i Saliha. Osim toga, nije znao ni zašto je u ovom trenutnu bitno
ko je Karun!</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">“Dobro”,
nastavi učiteljica, “onda ću vam ja reći. Karun je bio jedan izuzetno
bogat čovjek koji je živio u vrijeme faraona. Bio je jako bogat i blizak
faraonu. Toliko je bio bogat da je ključeve njegovih riznica blaga
moralo nositi nekoliko ljudi. Mnogi Izraelćani su mu se divili i
zavidjeli mu. Zadivljeni njegovim položajem kod faraona i bogatstvom,
mnogi su željeli da budu kao on. Drugi su mu ukazivali da je sve to što
čovjek ima samo blagodat od dragog Allaha i da se na tome treba
zahvaljivati. Ali Karun je bio drzak, ohol i grub. Govorio je ljudima da
je on sve svojom sposobnošću, pameću i rukama stekao. Svojom ohološću
izazivao je zavist i ljubomoru svojih sunarodnika. Nije htio da prihvati
iskrene savjete dobronamjernih ljudi i da bude zahvalan Allahu na
blagodatima koje ima. Ostao je grub, osoran i umišljen. Čak je i
ponižavao one koji su imali manje od njega. Svojim ponašanjem, ohološću i
grubošću, Karun je izazvao Allahovu srdžbu i kaznu. Allah je dao da se
zemlja otvori i proguta Karuna, zajedno sa njegovim palatama i
bogatstvom.”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Učiteljica
zašuti. Pogleda u Hasana i Saliha koji su sjedili pognute glave, pa
nastavi: “Ono što vam ovim želim reći jeste da ako je Allah dao nekome
da ima više novca, bolji posao ili položaj, to ne znači da mu daje za
pravo da drugog ismijava ili ponižava. Svojom ohološću samo može da
izazove Allahovu srdžbu na sebe. Nije bolji golman onaj koji ima bolje
ili skuplje patike, nego onaj koji bolje brani, zar ne, Hasane?!
Vjerujem da ti i Salih dugujete nekom izvinjenje”, osmjehnu se
učiteljica.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">Hasan
i Salih ustadoše i posramljeni zagrliše Omera i Abdullaha. Priznadoše
da su pretjerali i zatražiše halala za njihovo drsko ponašanje. Zbog
pažnje koju je Abdullah posvetio Omeru, činilo im se da ih je Abdullah
zaboravio i da mu oni više nisu bitni. Bilo im je jako žao što su tako
ljubomorno reagirali i rado prihvatiše Omera za novog golmana u svom
timu.</span></span><br />
<span style="color: blue;"><span style="font-size: small;">AUTOR//El-asr </span></span></div>
</div>
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-87290166193077042802018-09-08T09:24:00.003+02:002018-09-08T09:35:25.727+02:00Ramazan – mjesec natjecanja u dobru<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyEw-dSFilWUHEDCbWZQua0lREkjhHqNo4y9oPMmhHfxAFtR5uRU-bg0jnIHmcrtrgVDB-P1aARIuwqXN8liVEUYtjIuvPewQoXgGzSXOtAbveLp9n62aN_zn0PsnN5wp4WoRbgw0Y720/s1600/ramazan.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="521" data-original-width="792" height="420" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyEw-dSFilWUHEDCbWZQua0lREkjhHqNo4y9oPMmhHfxAFtR5uRU-bg0jnIHmcrtrgVDB-P1aARIuwqXN8liVEUYtjIuvPewQoXgGzSXOtAbveLp9n62aN_zn0PsnN5wp4WoRbgw0Y720/s640/ramazan.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="font-size: large;"><br /></span>
<br />
<div class="post-body">
<span style="font-size: large;">
</span><br />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Dok je
sunce tiho zalazilo i za sobom povlačilo mnoštvo lijepih boja na
horizuntu, u Amininoj mahali nastupi mir. Sa zalaskom sunca, na krilima
prodornog akšamskog ezana, nastupi vrijeme iftara. Ramazan je uveliko
unio radost u srca vjernika. A u Amininoj porodici je običaj da se za
ovog gosta pravi poseban doček. Sve se u kući opere i očisti, avlija se
uredi, sve blista tako da se ukućani u mjesecu ramazanu uglavnom mogu
posvetiti ibadetu. Amina se izuzetno raduje mjesecu ramazanu. Vrlo rado
pomaže u pripremanju iftara i sehura, redovno obavlja teravih-namaz i
nafile. Zikr i učenje Kur’ana također su aktivnosti koje se u Amininoj
porodici intenzivnije praktikuju u toku mjeseca ramazana. U mjesecu
ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana i to Amina vrlo dobro zna, pa
zato svakog mjeseca ramazana isplanira kako da bar jednom prouči cijeli
Kur’an. Pored svega, Amina se trudi da u toku dana, uz post, uradi i što
više drugih dobrih djela. Tako se i danas vrijedna Amina, zajedno sa
svojim bratom Abdullahom, natječe u činjenju dobrih djela.</span></span></div>
<hr />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;"></span></span><br />
<a name='more'></a><span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Od
podne je u Amininog kući vladalo veliko ushićenje. Amina i Abdullah su
pripremali sofru. Najljepši tanjiri već su bili spremni, a njihova majka
je u kuhinji vrijedno spremala raznovrsna jela. Po svemu se moglo
vidjeti da se očekuju musafiri: djed, nena, amidže i tetke sa svojim
porodicama. Amina i Abdullah su se posebno radovali kad u ramazanu
dolazi njihova familija, jer su im uvijek ti zajednički iftari
najljepši. Dok su zajedno spremali čaše s vodom i datule kako bi se
musafiri mogli iftariti, Abdullah se obrati Amini:</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">“Amina,
jesi li čula hadis o dvjema radostima postača?” “Ne znam na koji hadis
misliš, ali znam da je radost postača svakako iftar, kad se nakon dugog i
napornog dana provedenog u postu možemo iftariti”, nasmija se Amina.
“Upravo tako”, potvrdi Abdullah. “Prva radost postača jeste kad prekida
post, kad može iftariti, opet jesti i piti, a druga radost postača bit
će kad susretne svog Gospodara i vidi nagradu koja ga čeka za njegov
post.”</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">“Blago
nama za našeg Milostivog Gospodara, koji nam je obećao nagrade za post.
Odoh ja sad pomoći mami u spremanju iftara. Trebao bi i ti što više da
nam pomogneš u kuhinji, jer sam od nene čula hadis u kojem se kaže da ko
priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i
postač, a da postaču njegova nagrada neće biti umanjena”, zaključi
Amina.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Kad
čuše da se otac vratio s posla, Abdullah i Amina žurno mu izađoše u
susret želeći da mu ispričaju kako se njih dvoje natječu u činjenju
dobra. “Ja sam jutros s mamom napravila kolač, da se musafiri mogu nakon
iftara uz kahvu zasladiti”, reče Amina.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">“Ja
sam išao na pijacu i kupio svježe voće i datule kakve naša nena voli.
Znam da će se obradovati kad joj kažem da sam joj želio ugoditi”,
pohvali se Abdullah.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">“Mašallah,
kako ste vi vrijedni! Hvala dragom Allahu, koji vas je na pravi put
uputio. Zaista sam ponosan na vas. Vi ste još djeca, a već uveliko
brinete o svom postu i uživate u činjenju dobra”, reče babo pa zagrli i
poljubi Aminu i Abdullaha.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Utom
se začu glas majke kako iz kuhinje doziva: “Ima li neko da bi želio
uraditi dobro djelo ovog mubarek dana, u ime Allaha?” Amina i Abdullah
pohrliše ka majci želeći da što prije čuju o čemu se radi. “Ja ću, ja
ću!”, povika prva Amina.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">“Spremila
sam ovaj tanjir za našu dragu komšinicu. Malo od svih jela koje smo za
iftar pripremili, za nas ima, elhamdulillah, dosta. Ona je stara, a i
bolesna, a ipak znam da rado posti. Odnesi joj ovo da se malo počasti za
iftar”, reče majka. Amina vrlo rado pritrča, uze tanjir od majke i
uputi se niz ulicu prema staroj komšinici koja je živjela sama. Znala je
da dragi Allah posebno nagrađuje za dobročinstvo i lijep odnos prema
komšijama. Sad je imala jedno dobro djelo više od Abdullaha i bila je
sva sretna što ga je uspjela prestići u činjenju dobra.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Abdullah
je ostao tužan, pognute glave mislio je kako ga je Amina pretekla u
činjenju dobra i žalio za tim što on nije uradio još neki hajr. Njegova
majka to primijeti pa ga pozva: “Abdullah, imam za tebe jednu molbu.
Znam da i ti jako želiš da činjenjem dobra zaradiš nagradu i naklonost i
milost našeg Gospodara, pa te molim idi do pekare i uzmi nam svježe
somune za iftar. Znaš da tvoj djed posebno voli miris svježih
ramazanskih somuna, kad su onako tek iz peći, još topli.” Abdullah sav
sretan otrča ka pekari.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="color: #4c1130;">Dok
su postači nakon iftara ispijali kahvu, Amina se uspije pohvaliti djedu
i neni da je ona zajedno sa svojim bratom Abdullahom pomagala majci u
spremanju iftara. Usput su i ispričali kako su se njih dvoje danas
natjecali u činjenju dobra, te zaključiše da su podjednako hajra učinili
toga dana. Kad su se kasnije svi zajedno uputili prema džamiji da
klanjaju teravih-namaz, Amina i Abdullah već su smišljali koja bi
dobročinstva sutra mogli uraditi, kako bi kod Uzvišenog zaradili što
više nagrade ovog mjeseca ramazana, a dobročinstvo u ramazanu višestruko
se nagrađuje. Mjesec ramazan je najčasniji i najbolji mjesec, mjesec
posta i mjesec Kur’ana. Ramazan je mjesec pokornosti, ibadeta, dobrote,
dobročinstva, oprosta, milosti i postizanja Allahovog zadovoljstva.
Požuri i ti da što više hajra uradiš ovog mjeseca ramazana!</span></span></div>
<span style="color: #4c1130;">
</span></div>
<span style="color: #4c1130;">AUTOR//El-asr</span>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-39974938921924567842018-09-08T09:15:00.001+02:002018-09-08T09:34:49.025+02:00Abdullahov ovan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOJyd71hLuHEty8pLVmLTJv1PIWNzwudB-MwWGI76f94TKJN7rsuCr90VQyDhIZlEsUlpZUGJKhUsmKmdo9552hueiMv5BzKeOzWCoERMZuLRCqclsVggcaLysf-0k7Jf84va1pLP3ixQ/s1600/djeca.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="265" data-original-width="688" height="244" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhOJyd71hLuHEty8pLVmLTJv1PIWNzwudB-MwWGI76f94TKJN7rsuCr90VQyDhIZlEsUlpZUGJKhUsmKmdo9552hueiMv5BzKeOzWCoERMZuLRCqclsVggcaLysf-0k7Jf84va1pLP3ixQ/s640/djeca.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="color: #351c75;"><br /></span>
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">Sunčani, ljetni dani donose djeci puno lijepog raspoloženja i igre. Kad
počne ljetni raspust, onda radost postaje još veća. Bezbrižna dječija
igra i sjedenje do kasno u noć u porodičnom ambijentu postaje
svakodnevnica. Jedini orijentir su namaska vremena. Po njima se upravlja
i Abdullah: ustaje na rani sabah, a na spavanje ide poslije jacije.
Svake godine jedan dio ljetnog raspusta Abdullah provede kod djeda i
nene na selu. Ove godine je za vrijeme ljetnjeg raspusta i
Kurban-bajram. Abdullah uživa dok sluša djeda o tome kakvi su ranije
bili Bajrami, a posebno se raduje što ove godine može pomoći djedu i
brinuti o ovnu kojeg je djed već odabrao kao kurban. Zato se dogovorio
sa babom da će ovog vikenda svi skupa otići na selo, a da će on ostati
kod djeda i nene sve do Kurban-bajrama.</span></span><br />
<hr />
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;"></span></span><br />
<a name='more'></a><span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">Čim
su stigli na selo, Abdullah istrča iz auta i uputi se prema štali.
Odmah ugleda djeda koji je spremao sijeno za stoku. Abdullah poselami
djeda i izljubi ga, te odmah upita gdje je ovan. Djed se nasmija i
obavijesti Abdullaha da je ovan u bašči, u hladu stare kruške. „Odoh da
ga vidim“, reče Abdullah, i trčeći ode do stare kruške, a djed pođe za
njim. U hladu velikog drveta stajao je rasan ovan bijele boje sa velikim
zaobljenim rogovima. Debeli sloj vune prekrivao je njegovo tijelo i
glavu tako da su mu se jedva oči vidjele. Zadivljen ljepotom ovna,
Abdullah se okrenu prema djedu koji je pristizao i reče: ”Bit će ovo
dobar kurban, mašallah.” Djed se nasmija pa mu reče: „Od danas ga
predajem tebi na emanet sve do Bajrama, sljedeće sedmice. Ti ćeš se o
njemu brinuti, hraniti ga i pojiti.“</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">Abdullah
se vrlo rado prihvatio ovog emaneta. Skoro da se nije odvajao od svog
ovna. Od ranog jutra bi ga izveo na ispašu, nosio mu vode i žitarica.
Kada bi ugrijalo jako sunce, premjestio bi ovna u hladovinu, češljao je
njegovo runo i igrao se s njim. I sve tako ukrug do pred akšam, a onda
bi ga uzeo za uže i odveo do štale. Nena bi se ponekad našalila da
Abdullah više vremena provodi sa ovnom nego sa njom i sa djedom.
Abdullah bi kroz osmijeh odgovorio da je ovan tužan kada nisu zajedno,
krišom bi uzeo malo soli i nosio ovnu jer mu je posebno bilo drago kad
ovan jede iz njegove ruke. Tako se Abdullah iz dana u dan brinuo o ovnu,
sve do zadnjega dana, dana uoči Bajrama. Od samoga jutra Abdullah je
bio uzrujan. Išao je i hranio ovna, vodio ga u hladovinu, ali ne sa onim
entuzijazmom kao prijašnjih dana. Nena i djed primijetiše kako je
Abdullah iznenada postao šutljiv i nekako tužniji. Kada je nastupilo
vrijeme akšama, Abdullah s djedom odvede svog ovna u štalu, ostavi mu
dovoljno hrane i vode, a onda ga zagrli i poče da plače. Djed to odmah
primijeti, pa priđe do Abdullaha i zagrli ga. „Nemoj ga zaklati, djede.
Meni je njega žao“, kroz suze izgovori Abdullah.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">Djed
je dobro znao zbog čega Abdullah plače: „Dođi, sjedni ovdje. Želim da
ti ispričam nešto“, reče djed i uputi se do obližnje klupe. „Razumijem
da ti se dopada ovan. I ja sam ga uzeo jer je od svih na pijaci bio
najveći i najljepši. Znam da si ga zavolio, i meni je postao jako drag.
Ali svrha kurbana i jeste da žrtvujemo ono što volimo. Tako je od
Ibrahima, alejhis-selam, pa do danas. Njemu je Allah bio naredio da
žrtvuje svog sina Ismaila, pa kad je Ibrahim to ispričao svom sinu, ovaj
se nije odupirao, već mu je rekao da uradi kako Allah od njega traži, a
da će se on strpjeti, ako Bog da. Vjeruj da je to bila velika kušnja za
Ibrahima, alejhis-selam. Ali je Ibrahim, alejhis-selam, i pored velike
ljubavi prema svom sinu, više volio svog Gospodara, te je odlučio
izvršiti naredbu. Ibrahim, alejhis-selam, tako je dokazao da najviše
voli Allaha, pa mu je Allah iz Svoje milosti sačuvao sina Ismaila i dao
mu ovna da ga zakolje za kurban. Zato i mi danas koljemo kurban iz
pokornosti svome Gospodaru i biramo da nam naši kurbani budu što ljepši i
dijelimo meso kurbana muhtačima i siromašnima uz nadu da će nam Allah
naše žrtve prihvatiti i iz Svoje milosti još više dobra dati.” Abdullah
je pažljivo slušao šta mu djed govori, pa reče: „Stvarno si odabrao
lijep kurban, djede. Zavolio sam ovog ovna, ali mi je drago što je on
naš kurban. Znam da ćemo inšallah našim kurbanom zaslužiti Allahovu
nagradu.“ Djed se osmjehnu, radostan što je njegov unuk razumio suštinu
klanja kurbana.</span></span></div>
<div style="margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; text-align: justify;">
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">Ujutru
su djed i Abdullah poranili da idu na sabah-namaz u džamiju. I
Abdullahov otac je stigao da zajedno klanjaju bajram-namaz. Nakon
bajram-namaza, uz obilje čestitki i bajramluka koje je dobio od
džematlija, Abdullah se s babom i djedom uputi ka kući da zakolju
kurban. Abdullah je učio dovu da Allah primi njihov kurban i nagradi ih
za njihovu žrtvu. Učestvovao je i u podjeli kurbana te je svima govorio
kako je to meso velikog bijelog ovna kojega je on lično, sa
zadovoljstvom, njegovao i hranio. Tekabbelallahu minna ve minkum!</span></span><br />
<span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;">AUTOR// El-asr</span></span><span style="color: #351c75;"><span style="font-size: small;"> </span></span></div>
selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-14292015108079814422018-03-18T17:46:00.002+01:002018-03-18T17:46:31.373+01:00365 dana uz imanske sarte-4.dan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQUNMCQXdyT30Vp-2aRAs8l5IgiZVNN4EGIwidACs2l0APHelsnvrxFqeQ_XxXc9Lr1WR4VQQyKSLPvOTsAYOqOvSEjGY-8G8BRk5C45bzIw5kfjKkh47uPM_JnBDHWVXjDdg5iGiYnus/s1600/img004.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1410" data-original-width="1600" height="562" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQUNMCQXdyT30Vp-2aRAs8l5IgiZVNN4EGIwidACs2l0APHelsnvrxFqeQ_XxXc9Lr1WR4VQQyKSLPvOTsAYOqOvSEjGY-8G8BRk5C45bzIw5kfjKkh47uPM_JnBDHWVXjDdg5iGiYnus/s640/img004.jpg" width="640" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-62292427395713459342018-03-18T17:44:00.003+01:002018-03-18T17:44:57.541+01:00365 dana uz imanske sarte-3.dan<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkBjzbD52V-YmUdMgdMIqZngrFEYBcFWaoQH1Od4RbWPXNV22EjAVFXUIjH1luXVWLVL5-lDcMu4-BixrVs541V80NWk9rpcYbl7DGAMalVgNFExHw_PZnee4ZI9f2a0hb8VDPdwZG3wk/s1600/img003.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1375" data-original-width="1600" height="550" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgkBjzbD52V-YmUdMgdMIqZngrFEYBcFWaoQH1Od4RbWPXNV22EjAVFXUIjH1luXVWLVL5-lDcMu4-BixrVs541V80NWk9rpcYbl7DGAMalVgNFExHw_PZnee4ZI9f2a0hb8VDPdwZG3wk/s640/img003.jpg" width="640" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-1694125447570612902018-02-24T17:32:00.003+01:002018-02-24T17:32:23.280+01:00365 prica za najmladje sa hadisima-dan 4<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBa-zB8EAUTribzUPvIufeSeetEIdbSkhgahsjtzPJGi5Gf_qI_2mswhm8Q56ggplQtucJn-KYkgYyr8ZbY6HVJZMUjBOHA_KL3pYRJqcM3TLKz2TG2TZpCHwEZ-bZopJZBzAWOBh8ruU/s1600/hadis+4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1427" data-original-width="1600" height="570" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBa-zB8EAUTribzUPvIufeSeetEIdbSkhgahsjtzPJGi5Gf_qI_2mswhm8Q56ggplQtucJn-KYkgYyr8ZbY6HVJZMUjBOHA_KL3pYRJqcM3TLKz2TG2TZpCHwEZ-bZopJZBzAWOBh8ruU/s640/hadis+4.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<br />
<span style="color: magenta;"><span style="font-size: large;">PORUKA IZ HADISA:</span></span><br />
<span style="color: magenta;"><span style="font-size: large;"><br /></span></span>
<span style="color: magenta;"><span style="font-size: large;">POSLANIK ALEJHI-S-SELAM NAS JE UCIO DA RANO IDEMO NA SPAVANJE,TE DA NE SJEDIMO BESPOTREBNO IZA JACIJE NAMAZA,KAKO BI MOGLI USTATI NA SABAH NAMAZ I DOVOLJNO SE ODMORITI I NASPAVATI.</span></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-59596919206579051392018-02-24T17:27:00.001+01:002018-02-24T17:27:13.681+01:00365 prica za najmladje sa hadisima-dan 3<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggbMXVo1bInwLcxjJgoUKLcYihsJn432Vi_ZLhw3EYjxbS2CGtyLBXzM4V9UGA4wXsZmaq94jr6rI1XcT8xqiGqIlPUdyf45kf1ys7FNxUHUyDbkOKf2ShCMft9r9CNE1GbkBFfZkkNmI/s1600/hadis+3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1408" data-original-width="1600" height="562" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggbMXVo1bInwLcxjJgoUKLcYihsJn432Vi_ZLhw3EYjxbS2CGtyLBXzM4V9UGA4wXsZmaq94jr6rI1XcT8xqiGqIlPUdyf45kf1ys7FNxUHUyDbkOKf2ShCMft9r9CNE1GbkBFfZkkNmI/s640/hadis+3.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<br />
<span style="background-color: red;"><br /></span>
<span style="font-size: large;"><span style="color: red;"><span style="background-color: red;"><span style="background-color: white;"> PORUKA IZ HADISA:</span></span></span></span><br />
<span style="background-color: red;"><span style="background-color: white;"><span style="font-size: large;"><span style="color: red;">KO NADJE NESTO STO NIJE NJEGOVA NEKA POTRAZI CIJA JE TA STVAR I NEKA JE VRATI NJEGOVOM VLASNIKU.</span></span><span></span></span></span><br />
<br />
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-14696132649594116922018-02-24T17:19:00.002+01:002018-02-24T17:19:37.325+01:00Dzuz Amme<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;"><b> Dzuz Amme-hfz.Amir Nedimovic</b></span></span><br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;"><b> <span style="color: red;"> NAUCI LAHKO KUR'AN </span></b></span></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBgNFBuE2mgMOOIt5QhP1UdWHBYGqNAJc6b2Ff9VKXdSJeLQiRmeV_n-ZlWSQ9v9rxc0XlVS5cRs_2eYAGO0idMvuJQpG-QXR1my79tPTThn-GH4dmEdCSSOYmhkQB8uDd2que6pX8KGA/s1600/img013.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1434" data-original-width="1410" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBgNFBuE2mgMOOIt5QhP1UdWHBYGqNAJc6b2Ff9VKXdSJeLQiRmeV_n-ZlWSQ9v9rxc0XlVS5cRs_2eYAGO0idMvuJQpG-QXR1my79tPTThn-GH4dmEdCSSOYmhkQB8uDd2que6pX8KGA/s640/img013.jpg" width="628" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="font-size: large;"><b><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhh_RjjEDJVvB8JW-tARAdCnasRsgoEV3N-hUGZnduum2-TOu_TAuRSttthNLieV2Sx36MAmpy6PD37x-n23OywYcd83j39XP8A5f4WSD3EjxYDjE8T1YXvuhMemdFjyyO0OKxJhibpYkg/s1600/flowers2.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="46" data-original-width="436" height="33" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhh_RjjEDJVvB8JW-tARAdCnasRsgoEV3N-hUGZnduum2-TOu_TAuRSttthNLieV2Sx36MAmpy6PD37x-n23OywYcd83j39XP8A5f4WSD3EjxYDjE8T1YXvuhMemdFjyyO0OKxJhibpYkg/s320/flowers2.gif" width="320" /></a></b></span></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://archive.org/download/Amme_Dzuz/DzuzAmme-hfzAmirNedimovic.iso" target="_blank"><img alt="dzuz" border="0" data-original-height="194" data-original-width="800" height="96" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixWBK3Xyk0tY5QNwIl_VmUEj1vVI-wiBk7pZTEQBKjq8y_kgkZMain_Ki3KYBHKriUwqse20NuwPMi_HiuYZtnI-nGKJ0gMW_oc_gqDCruedkilPNi9a5YtQcOqjO6GY3dhyxZ5ScJVxA/s400/molumen_download_button_1.png" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><span style="color: blue;"><b><span style="color: red;"> </span></b></span></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-81324119454387648812018-02-24T17:11:00.001+01:002018-02-24T17:11:49.742+01:00Nauci slusajuci Amme Dzuz napamet <span style="color: red;"><b> <span style="font-size: large;">Ucac:Mesir Rasid ElAfasi</span></b></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<b><span style="font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZ42ji1inAYM3GHWs-VvvP6yTri7OrDUqdXvGecx8qI3994fhYqRoHikMernzEb6gJaZy6NTFRz8ITwdQHl4Hyon5-ujR98p4TbaiSa5T5_ETRJIDpMKlPDXV7TA5uJCG-dwpDOeLMpJM/s1600/img014.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1380" data-original-width="1422" height="620" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZ42ji1inAYM3GHWs-VvvP6yTri7OrDUqdXvGecx8qI3994fhYqRoHikMernzEb6gJaZy6NTFRz8ITwdQHl4Hyon5-ujR98p4TbaiSa5T5_ETRJIDpMKlPDXV7TA5uJCG-dwpDOeLMpJM/s640/img014.jpg" width="640" /></a></span></b></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg37mDm1Hiv7tUhgQ0-dAJKfE8udabji3jLUdvuJVw-eoL8B0Mb1uol6xzXGhb7WbDTlTFLHdZDZyrhrL5dwRDIImuxpXLkTNa5B3i4ZTN6dWz1UnjZdGjcmm80RhdphM5CGAfYsC61di4/s1600/granica3.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="19" data-original-width="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg37mDm1Hiv7tUhgQ0-dAJKfE8udabji3jLUdvuJVw-eoL8B0Mb1uol6xzXGhb7WbDTlTFLHdZDZyrhrL5dwRDIImuxpXLkTNa5B3i4ZTN6dWz1UnjZdGjcmm80RhdphM5CGAfYsC61di4/s1600/granica3.gif" /></a></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://archive.org/download/Amme_Dzuz/Nauci%20slusajuci%20Amme%20Dzuz%20napamet.rar" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" target="_blank"><img border="0" data-original-height="194" data-original-width="800" height="77" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixWBK3Xyk0tY5QNwIl_VmUEj1vVI-wiBk7pZTEQBKjq8y_kgkZMain_Ki3KYBHKriUwqse20NuwPMi_HiuYZtnI-nGKJ0gMW_oc_gqDCruedkilPNi9a5YtQcOqjO6GY3dhyxZ5ScJVxA/s320/molumen_download_button_1.png" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="https://archive.org/download/Amme_Dzuz/Nauci%20slusajuci%20Amme%20Dzuz%20napamet.rar" target="_blank"><br /></a></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-63742991638742384032018-02-03T18:26:00.001+01:002018-09-07T17:08:33.898+02:00Ibrahim alejhis selam<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUSba1M6DSSj78sGmBAR6DmXQOTw2uMRjEkdZCiV4eb7OWA-TEcb_hpr0LlyBR8PBq_3r7Kw7EkLyi1Rf5pbYih7H5UQcYhGdFBm-dV06enChehu8aSIQCSlsm3rSTssFVqJi1QvmRxjo/s1600/ib1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1056" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUSba1M6DSSj78sGmBAR6DmXQOTw2uMRjEkdZCiV4eb7OWA-TEcb_hpr0LlyBR8PBq_3r7Kw7EkLyi1Rf5pbYih7H5UQcYhGdFBm-dV06enChehu8aSIQCSlsm3rSTssFVqJi1QvmRxjo/s640/ib1.jpg" width="422" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLbYU0p7cDIiCd0zojOLEi6RoMrsPiJl_xs_NV8X2QPFkHCyYuTnjUy2ZRBNejYy5F4doEkImXpEPfQ7E9QWvzGplXzhoSG-AN7P1Jsju7skVI8evXqucTTyDfl0ZvNdrFAiHSSCAwpc0/s1600/ib2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1072" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLbYU0p7cDIiCd0zojOLEi6RoMrsPiJl_xs_NV8X2QPFkHCyYuTnjUy2ZRBNejYy5F4doEkImXpEPfQ7E9QWvzGplXzhoSG-AN7P1Jsju7skVI8evXqucTTyDfl0ZvNdrFAiHSSCAwpc0/s640/ib2.jpg" width="428" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsX0PfQwOJAqKWKYSbhLeBJn1_1cEplZFpiHD0Lqq6SKcSfxfkG4DF2VuefdBqTTH2CemIuY7Y8kh8KjtIXXfSH4TEsRsZwnHUWo7ijkOszYACH4qn9SmlZUwNY9z6VD0iXLNXFAHVfUM/s1600/ib3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1061" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsX0PfQwOJAqKWKYSbhLeBJn1_1cEplZFpiHD0Lqq6SKcSfxfkG4DF2VuefdBqTTH2CemIuY7Y8kh8KjtIXXfSH4TEsRsZwnHUWo7ijkOszYACH4qn9SmlZUwNY9z6VD0iXLNXFAHVfUM/s640/ib3.jpg" width="424" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOZpjHhrPmzNuaWKuoVVL6cDB5k9toUpJnD4iOyTudGIO2josibqwWBq1vEWoRe-Dm1ZMrlFPZ1OX6tl1mg3M6zMbwQKPoBIPGQ4MFhIblz_3crfOmaYpvDDntrNqDj4P2p2P8dwbc1y8/s1600/ib4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1081" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOZpjHhrPmzNuaWKuoVVL6cDB5k9toUpJnD4iOyTudGIO2josibqwWBq1vEWoRe-Dm1ZMrlFPZ1OX6tl1mg3M6zMbwQKPoBIPGQ4MFhIblz_3crfOmaYpvDDntrNqDj4P2p2P8dwbc1y8/s640/ib4.jpg" width="432" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXmGoD1qKSMaEaxtpuvZ5rypzY4ACGUOvqgYptA886MsyDSIgrFS5ObZzLgY1K51fm_frfqRrqq330LauaHAzea01eUQ8bo0Cy8ifVEk5zvgiXOoScz0KTtqSOkX9rhDmCWCko_uos6hU/s1600/ib5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1083" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXmGoD1qKSMaEaxtpuvZ5rypzY4ACGUOvqgYptA886MsyDSIgrFS5ObZzLgY1K51fm_frfqRrqq330LauaHAzea01eUQ8bo0Cy8ifVEk5zvgiXOoScz0KTtqSOkX9rhDmCWCko_uos6hU/s640/ib5.jpg" width="432" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfnNSIcgkUyJyGYTAH_CCOz0huPNZ9htQQzgVwFCnubDQHYdr-9CzvaIuK4VGXo15-qzUsASPVYfghY8rLa6y3qDI_JSCb-R6c9YkkvIJ0mB4e_j6kB1phUIqw1EgMaAs_z2zfQ0YtQTY/s1600/ib6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1054" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfnNSIcgkUyJyGYTAH_CCOz0huPNZ9htQQzgVwFCnubDQHYdr-9CzvaIuK4VGXo15-qzUsASPVYfghY8rLa6y3qDI_JSCb-R6c9YkkvIJ0mB4e_j6kB1phUIqw1EgMaAs_z2zfQ0YtQTY/s640/ib6.jpg" width="420" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPSGJU-9cj7Bfm1ui0DCTeRpl2ptb3iOjuKJ0FZgl-9y2xoVQScvouybz9uUS_pCEONXwth67hTYoqZrqwJpC535MphClnTCTotzDGaFva0MQqg6I36KcmIVO8dBJkYwqcLWygSmh_PVU/s1600/ib7.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1053" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPSGJU-9cj7Bfm1ui0DCTeRpl2ptb3iOjuKJ0FZgl-9y2xoVQScvouybz9uUS_pCEONXwth67hTYoqZrqwJpC535MphClnTCTotzDGaFva0MQqg6I36KcmIVO8dBJkYwqcLWygSmh_PVU/s640/ib7.jpg" width="420" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmClhnI2kaLCAWxF83jNRaxO7bOr8o9hj9XlxbV832ReN5FD6nJTw_c0cmNS2Cyvw6YZLEF1krYeGtIfyU5dNDaRjPq_lgNaHTDqAp_fho0FuWXtIa4BjTvE0IUFDpoXXwgbDkSMlLl1Y/s1600/ib8.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1068" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmClhnI2kaLCAWxF83jNRaxO7bOr8o9hj9XlxbV832ReN5FD6nJTw_c0cmNS2Cyvw6YZLEF1krYeGtIfyU5dNDaRjPq_lgNaHTDqAp_fho0FuWXtIa4BjTvE0IUFDpoXXwgbDkSMlLl1Y/s640/ib8.jpg" width="426" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQJ8Iy5fANT2C4f631YjR6DY8M9f4-PppM3lIUAaIBjeFXIMhHFac0CWRk4pyl3Dp99G-dpSxX6f12nnfn1fHmaG1ons_Q72jDx_-9RTkyqaX1Q4pHFTe7FpiKpJGgdVk9IdHYXX4yQoo/s1600/ib9.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1068" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQJ8Iy5fANT2C4f631YjR6DY8M9f4-PppM3lIUAaIBjeFXIMhHFac0CWRk4pyl3Dp99G-dpSxX6f12nnfn1fHmaG1ons_Q72jDx_-9RTkyqaX1Q4pHFTe7FpiKpJGgdVk9IdHYXX4yQoo/s640/ib9.jpg" width="426" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvdzQ2HHxFN9HOhiHMGEVCvPeo586UJyKg0qFYJe8Ys5NJO83lWtzu-6_Gqbi0VLyXR1ZrYG4z2t6hX1WTXUsdAcYhWAD6YX8gUW0R0Hp9vO70ecARC2wSLt9awPm0po2hLCcjklqgoUA/s1600/ib10.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1080" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvdzQ2HHxFN9HOhiHMGEVCvPeo586UJyKg0qFYJe8Ys5NJO83lWtzu-6_Gqbi0VLyXR1ZrYG4z2t6hX1WTXUsdAcYhWAD6YX8gUW0R0Hp9vO70ecARC2wSLt9awPm0po2hLCcjklqgoUA/s640/ib10.jpg" width="432" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-BmFujFBO05-UQ8XPZCjkObLjP6ohEToJpgeyDeqjzmwunguVbxNiVO1mrhWb6AZ-Y8TArQ4ziNQoq_mOBSnMCVf564ymtkBl3yDPnHcKGyPILpyj0Ck8s95tU0HlPJBVRZIUcA9plHo/s1600/ib11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1108" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-BmFujFBO05-UQ8XPZCjkObLjP6ohEToJpgeyDeqjzmwunguVbxNiVO1mrhWb6AZ-Y8TArQ4ziNQoq_mOBSnMCVf564ymtkBl3yDPnHcKGyPILpyj0Ck8s95tU0HlPJBVRZIUcA9plHo/s640/ib11.jpg" width="442" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Joz0hIzZhdXOIdjOL8dEB05Iohtl7TJHoqCZf7C2DGZ7c66xkSzmWBAwH7NxmQNIyu69O_ZBUomcE4BjlwGi3VMoaZPZ_ZMzZAQQIYH7tVPxqSe5SplsL3kh4hZeDcMW-ZRUtZZwrwM/s1600/ib12.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1083" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-Joz0hIzZhdXOIdjOL8dEB05Iohtl7TJHoqCZf7C2DGZ7c66xkSzmWBAwH7NxmQNIyu69O_ZBUomcE4BjlwGi3VMoaZPZ_ZMzZAQQIYH7tVPxqSe5SplsL3kh4hZeDcMW-ZRUtZZwrwM/s640/ib12.jpg" width="432" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-31923259112736174242018-01-04T13:58:00.001+01:002018-01-04T13:58:03.989+01:00Suajb alejhis selam<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnjvjPbRrd3RGMH6X8yaRPqsf9FW-bUiA3oa1fxJjjGo_weUUSahokSEpdei1zpVxG0GqTqy00-Thp7Fn0Ul8hSdk3vrNLTcLRfXXBqNPDEq2ggNvppmplEBSUEbJej0JBgSQJEo5bhxg/s1600/img0471.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1065" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnjvjPbRrd3RGMH6X8yaRPqsf9FW-bUiA3oa1fxJjjGo_weUUSahokSEpdei1zpVxG0GqTqy00-Thp7Fn0Ul8hSdk3vrNLTcLRfXXBqNPDEq2ggNvppmplEBSUEbJej0JBgSQJEo5bhxg/s640/img0471.jpg" width="426" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWFYjwhucLpEGcLdxtNIjTZtdYGjDvYZsz8CHqNjgVDblP_KBHR8TFBH3h2x0z1Xxxvr-7L7soWsdxhLktSU25ViWSTAJpBRsJLfepno-FHL0v2Ja-PLcvVv_lrRQRb8Do01-mWz2UHUE/s1600/img0481.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWFYjwhucLpEGcLdxtNIjTZtdYGjDvYZsz8CHqNjgVDblP_KBHR8TFBH3h2x0z1Xxxvr-7L7soWsdxhLktSU25ViWSTAJpBRsJLfepno-FHL0v2Ja-PLcvVv_lrRQRb8Do01-mWz2UHUE/s640/img0481.jpg" width="420" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEBbteciCE7XvY4aRVH65R6doAgVUx6ZI60WJkyhOKnReTp8VjV3z7fQyVcFLKcySOWIhQ-rYGSxY9_NqnLWjZooxJxBOGk4B-vqKtxsdfeauWup9nS3_po7frepCuhu8BxiZdOdUEHsc/s1600/img0491.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1053" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjEBbteciCE7XvY4aRVH65R6doAgVUx6ZI60WJkyhOKnReTp8VjV3z7fQyVcFLKcySOWIhQ-rYGSxY9_NqnLWjZooxJxBOGk4B-vqKtxsdfeauWup9nS3_po7frepCuhu8BxiZdOdUEHsc/s640/img0491.jpg" width="420" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjpJOaT3XNFPaVieJ633CELkV6puI8L0C1S0U6ax1b1tdel9kc0b0no5Qx23quSsRqWfNn4V5y-TJq3lCXM2_n0Dpq-EUS0YNn4NTu794BGfbbHzCr6Shp2DVEGdOL6esDF2b9uyYADKvk/s1600/img0501.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1061" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjpJOaT3XNFPaVieJ633CELkV6puI8L0C1S0U6ax1b1tdel9kc0b0no5Qx23quSsRqWfNn4V5y-TJq3lCXM2_n0Dpq-EUS0YNn4NTu794BGfbbHzCr6Shp2DVEGdOL6esDF2b9uyYADKvk/s640/img0501.jpg" width="424" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMQTIDCHPAvgukGN0vHH7HvQnWoZIUvd9jL213L9asiNnvChkTY5_Rz3vJDE5cgNV5-OTt5xIqZdn3kSwwgDnd9tGlaaJI9wU4FfRRaYeJJy5tPGE7mSgW3gFTeW1hEfx8rAbY0cli0e4/s1600/img0511.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1096" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMQTIDCHPAvgukGN0vHH7HvQnWoZIUvd9jL213L9asiNnvChkTY5_Rz3vJDE5cgNV5-OTt5xIqZdn3kSwwgDnd9tGlaaJI9wU4FfRRaYeJJy5tPGE7mSgW3gFTeW1hEfx8rAbY0cli0e4/s640/img0511.jpg" width="438" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJoajyGlEItZfQP6ETQ4rF4AAbgYGZpX299XlKRTpVCelqEpSdaWJSkYSH8uL8mDTUr0XEgIAI72iSPnjhWyxW-8QtSMYXw8JF29QL_zPdaVtII85grFQjO3QkWilTd5pFh7tSk4s9rzY/s1600/img0521.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJoajyGlEItZfQP6ETQ4rF4AAbgYGZpX299XlKRTpVCelqEpSdaWJSkYSH8uL8mDTUr0XEgIAI72iSPnjhWyxW-8QtSMYXw8JF29QL_zPdaVtII85grFQjO3QkWilTd5pFh7tSk4s9rzY/s640/img0521.jpg" width="420" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY7hiQrfSYghKfzpQ4AJpsOvY1WFMgKXuPbgrhYy9NXdqrJlt9VjQGd9IGynLPuians7B8bZCncUeOf7_MlTXY0VCuko2O2eVxWORL3vvSvYTulPLGYGzxIRCPZ7MyTAY0WyiVWHwKhbQ/s1600/img0531.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1046" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY7hiQrfSYghKfzpQ4AJpsOvY1WFMgKXuPbgrhYy9NXdqrJlt9VjQGd9IGynLPuians7B8bZCncUeOf7_MlTXY0VCuko2O2eVxWORL3vvSvYTulPLGYGzxIRCPZ7MyTAY0WyiVWHwKhbQ/s640/img0531.jpg" width="418" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-12424056647768541332018-01-04T13:48:00.005+01:002018-01-04T13:48:56.601+01:00Moje najdraze price iz Kur'ana 6<span style="font-size: large;"><span style="color: purple;"><b>Moje najdraze price iz Kur'ana 6</b></span></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtSfEcAyEUjfTuNQsEsCGQydUtlBPaFbKAIWFNeLBnOwXxyuJ-6cD0cSp-ajz8ptTbv4hCr96XhFPrBZYGOIhOdLcwnwH2_pJRhNo053DXSuGv0u6dKNz-mlikvLzjg_G4jCs-fakZSlk/s1600/13.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="988" data-original-width="1600" height="393" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtSfEcAyEUjfTuNQsEsCGQydUtlBPaFbKAIWFNeLBnOwXxyuJ-6cD0cSp-ajz8ptTbv4hCr96XhFPrBZYGOIhOdLcwnwH2_pJRhNo053DXSuGv0u6dKNz-mlikvLzjg_G4jCs-fakZSlk/s640/13.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXqk4INsqvUBWhwPb3UHtBt5d2w9I1vnf2vvdJ34NVLRyckGGDHLhRCYlivwaYZofn1RmR0rwFs3AmqN8catqH0C8UdtH-v3D2942leagOD8Cpx5fiFKvJsA9bZilzVI7KXp5plBkT6k8/s1600/14.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="993" data-original-width="1600" height="396" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXqk4INsqvUBWhwPb3UHtBt5d2w9I1vnf2vvdJ34NVLRyckGGDHLhRCYlivwaYZofn1RmR0rwFs3AmqN8catqH0C8UdtH-v3D2942leagOD8Cpx5fiFKvJsA9bZilzVI7KXp5plBkT6k8/s640/14.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHmYR7t5KTm89zXADHwE5QkQdz6DTGU2DJeEF97VbEuydI-wiII6GvezdGc9OMhjtJNxefS44RO2hVSkoJYzpSvsYQ7HYveQ_luV3U9xvHxZ6nQGJ_K-lAY-iPJFLmzZhyphenhyphenam5bMm63jhE/s1600/15.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1044" data-original-width="1600" height="416" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHmYR7t5KTm89zXADHwE5QkQdz6DTGU2DJeEF97VbEuydI-wiII6GvezdGc9OMhjtJNxefS44RO2hVSkoJYzpSvsYQ7HYveQ_luV3U9xvHxZ6nQGJ_K-lAY-iPJFLmzZhyphenhyphenam5bMm63jhE/s640/15.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb3gXE8uR83aS2ewgERd6rbFeussAbwJcpVhEKkoxAE_iZFZZ012GXxhV8KH8Ip8znJh2uFsGuxkMYRPedmHgRaf0hlLRTkTOGznKX4a64bn6cJ3yegY6462MHetIbj61-wWkn7zJF2es/s1600/16.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1038" data-original-width="1600" height="414" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb3gXE8uR83aS2ewgERd6rbFeussAbwJcpVhEKkoxAE_iZFZZ012GXxhV8KH8Ip8znJh2uFsGuxkMYRPedmHgRaf0hlLRTkTOGznKX4a64bn6cJ3yegY6462MHetIbj61-wWkn7zJF2es/s640/16.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUmCjvIcR-3oRLgvIa2AYQP1dJNE8EYk1oArs1tEM0H4pMszIJ7Y8ehpH6rqgGJPQHBy3_Oy32qnMd4xerGELI5xzlkhb1H-GflvDEVmHVjAI0mBXrhHfSggMOelvA0ZUs02UkYBuOzd8/s1600/17.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="994" data-original-width="1600" height="396" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUmCjvIcR-3oRLgvIa2AYQP1dJNE8EYk1oArs1tEM0H4pMszIJ7Y8ehpH6rqgGJPQHBy3_Oy32qnMd4xerGELI5xzlkhb1H-GflvDEVmHVjAI0mBXrhHfSggMOelvA0ZUs02UkYBuOzd8/s640/17.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuzoyCrHtV2L2CsE_N-HtQrxb6O9-vY2X-TxGghIV4iDZlsIQwusDvZvQ_cEGz7WLdXOZHLxTDxVggeFEA48zq5fXtNS3timb2l481riY7Kg0gn2JrfSgZ6PDARoT5TE5JPjxCPXaN-so/s1600/18.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1009" data-original-width="1600" height="402" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuzoyCrHtV2L2CsE_N-HtQrxb6O9-vY2X-TxGghIV4iDZlsIQwusDvZvQ_cEGz7WLdXOZHLxTDxVggeFEA48zq5fXtNS3timb2l481riY7Kg0gn2JrfSgZ6PDARoT5TE5JPjxCPXaN-so/s640/18.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="font-size: large;"><span style="color: purple;"><b> </b></span></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-57750679348370468242017-12-24T11:59:00.002+01:002017-12-24T11:59:19.435+01:00Lut alejhis selam<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrDnP4XTGREGS1yAauTGIvTojhgEbk5kZiGKv1omqePAkIq7YxLza2jALTubIowrSOWLAZ2kj_A7Tob5VdQfgt8R4KtavNiFZg1jGtTkogc_5_jHOMxufVWsoORFLeAnZIu0iYn-5jWSA/s1600/img035.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1061" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrDnP4XTGREGS1yAauTGIvTojhgEbk5kZiGKv1omqePAkIq7YxLza2jALTubIowrSOWLAZ2kj_A7Tob5VdQfgt8R4KtavNiFZg1jGtTkogc_5_jHOMxufVWsoORFLeAnZIu0iYn-5jWSA/s640/img035.jpg" width="424" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDSmXaXrXxqcidd0jA7xChNLy1kYTuwIJZCgSpINESQTFkQemzSjRipZum62i8TuAymuNwC9qSy-tPGgHWgEby3e2f6dYOF6XVHnCRmv13HnyLn4NLMvK8B1BiIe1LwB-IvDQ3B88xVEY/s1600/img036.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1015" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDSmXaXrXxqcidd0jA7xChNLy1kYTuwIJZCgSpINESQTFkQemzSjRipZum62i8TuAymuNwC9qSy-tPGgHWgEby3e2f6dYOF6XVHnCRmv13HnyLn4NLMvK8B1BiIe1LwB-IvDQ3B88xVEY/s640/img036.jpg" width="404" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLUVndw-ASzIWsLnqtEMtM6afKCZLUknqGfxmYfJb0UUYss-OarxHuEcnT9PNxIUTVDEuKJ_eL6Iyz9ElB2cC0mtQz9vVkKiNK8IgcaR84gljRqKPDsPt0Y4ZFTvJyeMDQSC0bNV6v6-A/s1600/img037.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1072" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLUVndw-ASzIWsLnqtEMtM6afKCZLUknqGfxmYfJb0UUYss-OarxHuEcnT9PNxIUTVDEuKJ_eL6Iyz9ElB2cC0mtQz9vVkKiNK8IgcaR84gljRqKPDsPt0Y4ZFTvJyeMDQSC0bNV6v6-A/s640/img037.jpg" width="428" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLffxOnftk84QGDspWbP5U292jPLwetbJcS4r3nkeECWolF0TT5dMA3dpYeC2ex3BM1VXJ6KdDVjePMZ96v8UF1Rbp4imD6AqW85nrj7p0UY3V_xBnieu5OCRFMe4a7Li0OXoVW-fEFic/s1600/img038.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1097" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjLffxOnftk84QGDspWbP5U292jPLwetbJcS4r3nkeECWolF0TT5dMA3dpYeC2ex3BM1VXJ6KdDVjePMZ96v8UF1Rbp4imD6AqW85nrj7p0UY3V_xBnieu5OCRFMe4a7Li0OXoVW-fEFic/s640/img038.jpg" width="438" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEV7VV2A-l30mtovFNXgNmEB6IaOoznKauhyphenhyphenlwmTmX5K0sA5cny4wPNYHz70aEJldM8NvkrHSJPe_XdmajJIA4UdRx0ihphEkilfk9Wa2TiU1Lg3Ih4Wjq-jCWJnQHdjE_RP-gEaDV7uE/s1600/img040.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1064" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEV7VV2A-l30mtovFNXgNmEB6IaOoznKauhyphenhyphenlwmTmX5K0sA5cny4wPNYHz70aEJldM8NvkrHSJPe_XdmajJIA4UdRx0ihphEkilfk9Wa2TiU1Lg3Ih4Wjq-jCWJnQHdjE_RP-gEaDV7uE/s640/img040.jpg" width="424" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXvNHDaZ734dPqsWGE-dmn2qtZmNsv27WZh5WYAFvjGq5Hk0Tazb87kLSRlW5-0_7-42vQasFCowCtnrC-QhhcYPP9g84cMXdKJUw5EPWygKNXp2hiVTkSwQWSeNw1oQSAC5-riXo6jZo/s1600/img042.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1043" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXvNHDaZ734dPqsWGE-dmn2qtZmNsv27WZh5WYAFvjGq5Hk0Tazb87kLSRlW5-0_7-42vQasFCowCtnrC-QhhcYPP9g84cMXdKJUw5EPWygKNXp2hiVTkSwQWSeNw1oQSAC5-riXo6jZo/s640/img042.jpg" width="416" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZbeWkeoaxHZcj5VM5eXuB3yYZv5a2SpMWHTpdpBM3jkDsATdPwATiXlV-kRH2EuX_bytImKAFTQGjUZKdFfWrgu2n_g5y0wUqJpVwIuhnxI3-S3-69IcPohuIPExzj-KKaj-H-tAgbmw/s1600/img043.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1059" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZbeWkeoaxHZcj5VM5eXuB3yYZv5a2SpMWHTpdpBM3jkDsATdPwATiXlV-kRH2EuX_bytImKAFTQGjUZKdFfWrgu2n_g5y0wUqJpVwIuhnxI3-S3-69IcPohuIPExzj-KKaj-H-tAgbmw/s640/img043.jpg" width="422" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjl7bvmLCMXSSWDGovbjVJsmLnMI0sVX0Vm_5KEbQaiunM4ycYZrTJUIoPD1XgWtmeznGJxTy11k4kGaNALigPy7aZ5h09VhNQ-BfJ1A-W-rWaDsVdw3bG6JSKo2X5tZ9EwXBpy996pkss/s1600/img044.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1086" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjl7bvmLCMXSSWDGovbjVJsmLnMI0sVX0Vm_5KEbQaiunM4ycYZrTJUIoPD1XgWtmeznGJxTy11k4kGaNALigPy7aZ5h09VhNQ-BfJ1A-W-rWaDsVdw3bG6JSKo2X5tZ9EwXBpy996pkss/s640/img044.jpg" width="434" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-pNXE0FSYM1GbWA3LDEJIe-Xvw1eMa-kNHRE4rFHZ6S9IFv47TFgm6spm-Y0djv3GEdcRWk4X2i7TOD-FkldIGoTJKOP0RjGdF9gahZXfgRDSOiuoMnzTVV1A_SnONqDJuJi7o-NVLnE/s1600/img045.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1039" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-pNXE0FSYM1GbWA3LDEJIe-Xvw1eMa-kNHRE4rFHZ6S9IFv47TFgm6spm-Y0djv3GEdcRWk4X2i7TOD-FkldIGoTJKOP0RjGdF9gahZXfgRDSOiuoMnzTVV1A_SnONqDJuJi7o-NVLnE/s640/img045.jpg" width="414" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFIa14KDV7Dj84WVFGfzYlz4Cgqle94yVsHHChHtWX4CGvwFgIby3xaicb5Zlw-whtfAZUP3eUy0Garrie04aFjNrd4cCGUG0QWIrKX7pMdHN-d8NrudUXXW7nIdOL-uCV_EPeAr0fBWg/s1600/img046.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1057" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFIa14KDV7Dj84WVFGfzYlz4Cgqle94yVsHHChHtWX4CGvwFgIby3xaicb5Zlw-whtfAZUP3eUy0Garrie04aFjNrd4cCGUG0QWIrKX7pMdHN-d8NrudUXXW7nIdOL-uCV_EPeAr0fBWg/s640/img046.jpg" width="422" /></a></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-11144685600461415482017-12-16T19:44:00.004+01:002017-12-16T19:44:52.608+01:00365 dana uz imanske sarte 1<span style="color: blue;"><b> <span style="font-size: large;">KO JE ZASADIO PRVO SJEME?</span></b></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1YvBtZxVfZ666wNDJx6AQTBaNvSJySM9gnpX_h24KStVMQfkfy1ig5YvJZXqSUhvmtqWRkdNmcohPKIKkUILpQGsHKZTy9GVN9KrBAAH9_ncVopYKA1erbuNJNz1zEr2-dArKAsYfC24/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1382" data-original-width="1600" height="552" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1YvBtZxVfZ666wNDJx6AQTBaNvSJySM9gnpX_h24KStVMQfkfy1ig5YvJZXqSUhvmtqWRkdNmcohPKIKkUILpQGsHKZTy9GVN9KrBAAH9_ncVopYKA1erbuNJNz1zEr2-dArKAsYfC24/s640/1.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<span style="color: blue;"><b><span style="font-size: large;"> MRAVLJI DVORAC </span></b></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<b><span style="font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrQZGd8Ga01i6kmC-kRx7oQFtiTkL0LjU4os8b2YZnLkrPaJw__C7B4pNxNApB3ghcd4eehhfUG57Ftl7pvdAp83nEMsgxHgTODIG0KvtzoVNOprMeBzqYvJuUI59PvQQ-vAdr842zM6A/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1365" data-original-width="1600" height="546" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrQZGd8Ga01i6kmC-kRx7oQFtiTkL0LjU4os8b2YZnLkrPaJw__C7B4pNxNApB3ghcd4eehhfUG57Ftl7pvdAp83nEMsgxHgTODIG0KvtzoVNOprMeBzqYvJuUI59PvQQ-vAdr842zM6A/s640/2.jpg" width="640" /></a></span></b></div>
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-12181997732741553302017-12-16T19:10:00.003+01:002017-12-16T19:13:15.977+01:00Moje najdraze price iz Kur'ana 5<span style="font-size: large;"><span style="color: red;"><b> Moje najdraze price iz Kur'ana 5</b></span></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0AzWSoxUykf6bggUA3JRr8ko9HMZ7CWK1l_fjQGVJE01bxWa5cgimD4tEjKamNTaU1fifeEvcl3ZtuIs8G9ZKdbT0uE2fq4WdSEOc-pQjaB6O3rlv4_5FNQxqY4TMrFcUwVCVaj5RIJk/s1600/7.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1005" data-original-width="1600" height="401" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0AzWSoxUykf6bggUA3JRr8ko9HMZ7CWK1l_fjQGVJE01bxWa5cgimD4tEjKamNTaU1fifeEvcl3ZtuIs8G9ZKdbT0uE2fq4WdSEOc-pQjaB6O3rlv4_5FNQxqY4TMrFcUwVCVaj5RIJk/s640/7.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhk-kH72ARyMoSZXQI37Hv2CuTDMndchNcP4aB-HtKHG4hJTUgyWS4c_xkblpiNAXdaJZiBk2Bm_07EQVj_uaD1yw58Yct7zyWBKXQlh5BlKsgocNIvd-tsmH6TYVj-u7xHQcoWaCpEQM8/s1600/8.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1002" data-original-width="1600" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhk-kH72ARyMoSZXQI37Hv2CuTDMndchNcP4aB-HtKHG4hJTUgyWS4c_xkblpiNAXdaJZiBk2Bm_07EQVj_uaD1yw58Yct7zyWBKXQlh5BlKsgocNIvd-tsmH6TYVj-u7xHQcoWaCpEQM8/s640/8.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinvDhlDDUoLOs5-Ycqo7bB48pH5rLHn4eqTRt_6iToyYxAxTrhzng8iCMWvHZCY6mQJ7ZX8OP5WAS54D0IPP5q81BwVdE9CKMr1TiA9PteFt6x_1dIhF-mz7nPazs03tVAaSLACsdv7GU/s1600/9.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1054" data-original-width="1600" height="419" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEinvDhlDDUoLOs5-Ycqo7bB48pH5rLHn4eqTRt_6iToyYxAxTrhzng8iCMWvHZCY6mQJ7ZX8OP5WAS54D0IPP5q81BwVdE9CKMr1TiA9PteFt6x_1dIhF-mz7nPazs03tVAaSLACsdv7GU/s640/9.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOWcxypMAkIwibybCwRLn3kA96S1SNGPVBWKqK-z7JFbbNkpW2auZjKqUg-i4I6K-hUEMM-GtgLKjgV5ukBKUXXX8TTu935mqHu3Vsm8nMnld_THPYL_xefsY6RySv7xDQ0lyMMLLi1QE/s1600/10.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1023" data-original-width="1600" height="408" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOWcxypMAkIwibybCwRLn3kA96S1SNGPVBWKqK-z7JFbbNkpW2auZjKqUg-i4I6K-hUEMM-GtgLKjgV5ukBKUXXX8TTu935mqHu3Vsm8nMnld_THPYL_xefsY6RySv7xDQ0lyMMLLi1QE/s640/10.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRsalBQKyMIqnDsfJEFFi-ek-aw8-SkGKJ2BV_vZRpHSTnAftyyItF64ocUrxJSp0Ftr4OHpgA9YSPoxHzbsw-bwZbaSSobtSkaVyGqC47o0cJz7xsVqU1PIwdBOLwK0sPPYttMuFYiFU/s1600/11.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1039" data-original-width="1600" height="412" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRsalBQKyMIqnDsfJEFFi-ek-aw8-SkGKJ2BV_vZRpHSTnAftyyItF64ocUrxJSp0Ftr4OHpgA9YSPoxHzbsw-bwZbaSSobtSkaVyGqC47o0cJz7xsVqU1PIwdBOLwK0sPPYttMuFYiFU/s640/11.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPzI_FLuS7Q_RpI_SmJwlHKtZyBCFpCQ1aE31s4Wvgm_MCjv0FdMEwqGSxYkmN9GtEbNhSYwtm1Dd3WoK24BmtrnVXGX809k2Z1ttPlyqW9zJ6f0sACnIZHYm0twemua4RFflsgvem6zA/s1600/12.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1044" data-original-width="1600" height="416" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPzI_FLuS7Q_RpI_SmJwlHKtZyBCFpCQ1aE31s4Wvgm_MCjv0FdMEwqGSxYkmN9GtEbNhSYwtm1Dd3WoK24BmtrnVXGX809k2Z1ttPlyqW9zJ6f0sACnIZHYm0twemua4RFflsgvem6zA/s640/12.jpg" width="640" /></a></div>
<br />
<br />selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4337013913458139660.post-56305117651584565842017-10-14T10:34:00.002+02:002017-10-14T10:34:28.888+02:00Moje najdraze price iz Kur'ana 4<span style="font-size: large;"> <span style="color: purple;"><b> Moje najdraze price iz Kur'ana 4</b></span></span><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeeuh6g9OV5VA15LeBdDkMenTtq_7WyU3gZh1yLD2MSrv9vzszQrThtoJo5Ccad_zp7wLzWphQ25KsJKNysEUP5MCyV9WuN8iFgQ5J21V8kdRdXuxBlxY1yFte51HpOiXCj7kDMSJ5Jsw/s1600/1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="958" data-original-width="1600" height="380" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgeeuh6g9OV5VA15LeBdDkMenTtq_7WyU3gZh1yLD2MSrv9vzszQrThtoJo5Ccad_zp7wLzWphQ25KsJKNysEUP5MCyV9WuN8iFgQ5J21V8kdRdXuxBlxY1yFte51HpOiXCj7kDMSJ5Jsw/s640/1.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4y6Prmdjh72Ipl_sfCiC4Jhb3US2iRKq7sddLfTvoyaIqxhxl38ZgCSSz_FpAKvTwHbQYnZmYBVI6ansMEjsxXAqkeBQl1We-5jnr0ERNzXR8-iaxPpi3u1p7V_yCOyceVkKQQV5-030/s1600/2.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="956" data-original-width="1600" height="382" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4y6Prmdjh72Ipl_sfCiC4Jhb3US2iRKq7sddLfTvoyaIqxhxl38ZgCSSz_FpAKvTwHbQYnZmYBVI6ansMEjsxXAqkeBQl1We-5jnr0ERNzXR8-iaxPpi3u1p7V_yCOyceVkKQQV5-030/s640/2.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn4rh3PlisAKH4Q5rs7saJ34NQS4g4B9hvqm4IeTPCONDjX2GMtLM3VtcqKKy84dKaRZVSexZMWGJQUvxtSyMU8BRpTZ8B_RHHBKCV28oAD-J6_wqi9rkSZ8NcWPQGlq8M61PKXVda1_w/s1600/3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="986" data-original-width="1600" height="394" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgn4rh3PlisAKH4Q5rs7saJ34NQS4g4B9hvqm4IeTPCONDjX2GMtLM3VtcqKKy84dKaRZVSexZMWGJQUvxtSyMU8BRpTZ8B_RHHBKCV28oAD-J6_wqi9rkSZ8NcWPQGlq8M61PKXVda1_w/s640/3.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjC2PcaDiRx2r5hL1gluo_tWagHLZdp964fv1KcLup01o5A1ctbSbOK0Q3dY8vhi9blo8mCAgCtNRrR90QiqaR3aCUI9jjs9Bv2tGx_tf0H_9fiRRmTqVV-ajW6y2nZZM6rK0fFsgmH_UU/s1600/4.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1013" data-original-width="1600" height="404" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjC2PcaDiRx2r5hL1gluo_tWagHLZdp964fv1KcLup01o5A1ctbSbOK0Q3dY8vhi9blo8mCAgCtNRrR90QiqaR3aCUI9jjs9Bv2tGx_tf0H_9fiRRmTqVV-ajW6y2nZZM6rK0fFsgmH_UU/s640/4.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIKYjsuO_0gFdGmQkpzyD-WnlMUsQQgqkpFLix4ivRshx9ENK5wauYpEH00nZUVe8wvgXK58yKgWYCxVofrNDBqN37OfaUWqROOPs8llziUK65TgIhhXo4YSUrPYhCFGo31evGSPoMh8E/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="933" data-original-width="1600" height="372" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIKYjsuO_0gFdGmQkpzyD-WnlMUsQQgqkpFLix4ivRshx9ENK5wauYpEH00nZUVe8wvgXK58yKgWYCxVofrNDBqN37OfaUWqROOPs8llziUK65TgIhhXo4YSUrPYhCFGo31evGSPoMh8E/s640/5.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd5oKms06B1UlkDdwh1RpgpG5ifReIXBNTK_H6QbuycNvR1f4Po7g1-LBZIHrUn-uQeCtEnWzkTdFtI7AESPoRZp789wLXWFemMNppE29oMotSQELjMftKjZbvd3732Ot3PSAuqGEjOhU/s1600/6.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1010" data-original-width="1600" height="402" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd5oKms06B1UlkDdwh1RpgpG5ifReIXBNTK_H6QbuycNvR1f4Po7g1-LBZIHrUn-uQeCtEnWzkTdFtI7AESPoRZp789wLXWFemMNppE29oMotSQELjMftKjZbvd3732Ot3PSAuqGEjOhU/s640/6.jpg" width="640" /></a></div>
<span style="font-size: large;"><span style="color: purple;"><b> </b></span></span>selsebilhttp://www.blogger.com/profile/06190609569304354938noreply@blogger.com0