Dok je
sunce tiho zalazilo i za sobom povlačilo mnoštvo lijepih boja na
horizuntu, u Amininoj mahali nastupi mir. Sa zalaskom sunca, na krilima
prodornog akšamskog ezana, nastupi vrijeme iftara. Ramazan je uveliko
unio radost u srca vjernika. A u Amininoj porodici je običaj da se za
ovog gosta pravi poseban doček. Sve se u kući opere i očisti, avlija se
uredi, sve blista tako da se ukućani u mjesecu ramazanu uglavnom mogu
posvetiti ibadetu. Amina se izuzetno raduje mjesecu ramazanu. Vrlo rado
pomaže u pripremanju iftara i sehura, redovno obavlja teravih-namaz i
nafile. Zikr i učenje Kur’ana također su aktivnosti koje se u Amininoj
porodici intenzivnije praktikuju u toku mjeseca ramazana. U mjesecu
ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana i to Amina vrlo dobro zna, pa
zato svakog mjeseca ramazana isplanira kako da bar jednom prouči cijeli
Kur’an. Pored svega, Amina se trudi da u toku dana, uz post, uradi i što
više drugih dobrih djela. Tako se i danas vrijedna Amina, zajedno sa
svojim bratom Abdullahom, natječe u činjenju dobrih djela.
Od podne je u Amininog kući vladalo veliko ushićenje. Amina i Abdullah su pripremali sofru. Najljepši tanjiri već su bili spremni, a njihova majka je u kuhinji vrijedno spremala raznovrsna jela. Po svemu se moglo vidjeti da se očekuju musafiri: djed, nena, amidže i tetke sa svojim porodicama. Amina i Abdullah su se posebno radovali kad u ramazanu dolazi njihova familija, jer su im uvijek ti zajednički iftari najljepši. Dok su zajedno spremali čaše s vodom i datule kako bi se musafiri mogli iftariti, Abdullah se obrati Amini:
“Amina,
jesi li čula hadis o dvjema radostima postača?” “Ne znam na koji hadis
misliš, ali znam da je radost postača svakako iftar, kad se nakon dugog i
napornog dana provedenog u postu možemo iftariti”, nasmija se Amina.
“Upravo tako”, potvrdi Abdullah. “Prva radost postača jeste kad prekida
post, kad može iftariti, opet jesti i piti, a druga radost postača bit
će kad susretne svog Gospodara i vidi nagradu koja ga čeka za njegov
post.”
“Blago
nama za našeg Milostivog Gospodara, koji nam je obećao nagrade za post.
Odoh ja sad pomoći mami u spremanju iftara. Trebao bi i ti što više da
nam pomogneš u kuhinji, jer sam od nene čula hadis u kojem se kaže da ko
priredi postaču iftar, nahrani ga i napoji, imat će istu nagradu kao i
postač, a da postaču njegova nagrada neće biti umanjena”, zaključi
Amina.
Kad
čuše da se otac vratio s posla, Abdullah i Amina žurno mu izađoše u
susret želeći da mu ispričaju kako se njih dvoje natječu u činjenju
dobra. “Ja sam jutros s mamom napravila kolač, da se musafiri mogu nakon
iftara uz kahvu zasladiti”, reče Amina.
“Ja
sam išao na pijacu i kupio svježe voće i datule kakve naša nena voli.
Znam da će se obradovati kad joj kažem da sam joj želio ugoditi”,
pohvali se Abdullah.
“Mašallah,
kako ste vi vrijedni! Hvala dragom Allahu, koji vas je na pravi put
uputio. Zaista sam ponosan na vas. Vi ste još djeca, a već uveliko
brinete o svom postu i uživate u činjenju dobra”, reče babo pa zagrli i
poljubi Aminu i Abdullaha.
Utom
se začu glas majke kako iz kuhinje doziva: “Ima li neko da bi želio
uraditi dobro djelo ovog mubarek dana, u ime Allaha?” Amina i Abdullah
pohrliše ka majci želeći da što prije čuju o čemu se radi. “Ja ću, ja
ću!”, povika prva Amina.
“Spremila
sam ovaj tanjir za našu dragu komšinicu. Malo od svih jela koje smo za
iftar pripremili, za nas ima, elhamdulillah, dosta. Ona je stara, a i
bolesna, a ipak znam da rado posti. Odnesi joj ovo da se malo počasti za
iftar”, reče majka. Amina vrlo rado pritrča, uze tanjir od majke i
uputi se niz ulicu prema staroj komšinici koja je živjela sama. Znala je
da dragi Allah posebno nagrađuje za dobročinstvo i lijep odnos prema
komšijama. Sad je imala jedno dobro djelo više od Abdullaha i bila je
sva sretna što ga je uspjela prestići u činjenju dobra.
Abdullah
je ostao tužan, pognute glave mislio je kako ga je Amina pretekla u
činjenju dobra i žalio za tim što on nije uradio još neki hajr. Njegova
majka to primijeti pa ga pozva: “Abdullah, imam za tebe jednu molbu.
Znam da i ti jako želiš da činjenjem dobra zaradiš nagradu i naklonost i
milost našeg Gospodara, pa te molim idi do pekare i uzmi nam svježe
somune za iftar. Znaš da tvoj djed posebno voli miris svježih
ramazanskih somuna, kad su onako tek iz peći, još topli.” Abdullah sav
sretan otrča ka pekari.
Dok
su postači nakon iftara ispijali kahvu, Amina se uspije pohvaliti djedu
i neni da je ona zajedno sa svojim bratom Abdullahom pomagala majci u
spremanju iftara. Usput su i ispričali kako su se njih dvoje danas
natjecali u činjenju dobra, te zaključiše da su podjednako hajra učinili
toga dana. Kad su se kasnije svi zajedno uputili prema džamiji da
klanjaju teravih-namaz, Amina i Abdullah već su smišljali koja bi
dobročinstva sutra mogli uraditi, kako bi kod Uzvišenog zaradili što
više nagrade ovog mjeseca ramazana, a dobročinstvo u ramazanu višestruko
se nagrađuje. Mjesec ramazan je najčasniji i najbolji mjesec, mjesec
posta i mjesec Kur’ana. Ramazan je mjesec pokornosti, ibadeta, dobrote,
dobročinstva, oprosta, milosti i postizanja Allahovog zadovoljstva.
Požuri i ti da što više hajra uradiš ovog mjeseca ramazana!
Nema komentara:
Objavi komentar