Osvanulo je hladno zimsko jutro. Pao je snijeg. Aminina mahala obojena
je u bijelo. To je unijelo mnogo radosti u dječija srca. Ovakva prilika
dobije se jednom godišnje pa se zato koristi svaki sat slobodnog vremena
da se provede napolju. Danas se Amini posrećilo. Subota je i može ići
zajedno sa drugaricama na sankanje. Odmah poslije doručka počela je
oblačiti zimsku odjeću i zamolila je babu da joj donese sanke iz
potkrovlja. Brzo se spremila i izašla napolje. Fatima i Asija već su je
čekale ispred kuće.
I septembar dođe. Poslije dugog ljetnog raspusta, došlo je ponovo
vrijeme da djeca krenu u školu. Uvijek je taj početak školske godine
neobičan, nekako se s nestrpljenjem čeka. Sva se djeca raduju što će
ponovo vidjeti svoje učitelje i drugare. Tako se i Abdullah radovao
početku nove školske godine. Rano ujutro, tog prvog školskog dana,
uputio se ka školi. Na putu je sretao drugare, selamio ih i zajedno s
njima žurio na prvi školski čas. Nedugo zatim Abdullah i svi njegovi
drugovi skupiše se na jednom mjestu, u školskom dvorištu. Radost
ponovnog susreta bila je više nego primjetna. Čekajući da zazvoni
školsko zvono, vrijeme su provodili u prijatnom razgovoru i smijehu.
