Zimska odjeća

 Hladan zrak i prve pahuljice snijega nagovijestiše dolazak zime. Snijeg je promijenio izgled cijelom gradu: sve je bilo blistavo bijelo. Kuće su postale gotovo i neprepoznatljive, krovovi bijeli, jedino antene vire ispod snježnog prekrivača i dimnjaci iz kojih neprestano izlazi dim. Djeca rado dočekaju ove zimske čari i snježne vratolomije. Promrzli obrazi i crveni nosići postaše uobičajen prizor u Abdullahovoj malali. I Abdullah puno voli snijeg i zato je danas odmah poslije doručka s velikim ushićenjem obukao toplu jaknu, kapu, šal i rukavice, navukao čizme i istrčao napolje da sa svojim drugovima uživa u igrama na snijegu.

Jesenje kiše

 Dok je hladni vjetar nosio opalo lišće i nagomilavao sive oblake iznad grada, Abdullah je nepomično gledao u krupne kišne kapi koje su udarale u prozorsko staklo. Kiša pada već cijeli dan. Amina se razočarano obrati bratu: “Još uvijek pada tako jako. Mislim da danas neće ni prestati. Trebamo nazvati djeda i nenu i reći im da nas ne očekuju, jer zbog kiše danas ne možemo otići.” Abdullah se pobuni: “Ali moramo otići. Obećali smo im. A i trebamo im pomoći. Znaš još koliko posla treba da se uradi prije nego što još više zahladni.” U sobu uđe majka. “Dođite djeco, pristavila sam čaj. Znam da vam topla šolja čaja i kolači uvijek gode, pogotovo u ovim kišovitim jesenjim danima.” Abdullah nevoljno odmahnu rukom. Vidjevši kako su djeca tužna, majka nastavi: “Vidim da ste razočarani što vam je kiša pokvarila plan te ne možete biciklima otići kod djeda i nene. Ali ova kiša ne treba da vas žalosti. Ovo je pravo vrijeme za nove avanture. Pa nije bicikl jedino prijevozno sredstvo kojim možete otići”, tajanstveno se smješkala majka. Abdullah zbunjeno pogleda Aminu: “Ne znam na šta misliš. Babo je sve do akšama na poslu. A i kad dođe, bit će preumoran da nas dvoje vodi kod djeda.

365 prica za najmladje sa hadisima-5.dan

                                                                     HADIS
                                        "SVACIJE SE PRAVO MORA POSTOVATI"

365 dana uz imanske sarte-.5.dan

Nezgoda na snijegu

Osvanulo je hladno zimsko jutro. Pao je snijeg. Aminina mahala obojena je u bijelo. To je unijelo mnogo radosti u dječija srca. Ovakva prilika dobije se jednom godišnje pa se zato koristi svaki sat slobodnog vremena da se provede napolju. Danas se Amini posrećilo. Subota je i može ići zajedno sa drugaricama na sankanje. Odmah poslije doručka počela je oblačiti zimsku odjeću i zamolila je babu da joj donese sanke iz potkrovlja. Brzo se spremila i izašla napolje. Fatima i Asija već su je čekale ispred kuće.

Priča o slonu

I septembar dođe. Poslije dugog ljetnog raspusta, došlo je ponovo vrijeme da djeca krenu u školu. Uvijek je taj početak školske godine neobičan, nekako se s nestrpljenjem čeka. Sva se djeca raduju što će ponovo vidjeti svoje učitelje i drugare. Tako se i Abdullah radovao početku nove školske godine. Rano ujutro, tog prvog školskog dana, uputio se ka školi. Na putu je sretao drugare, selamio ih i zajedno s njima žurio na prvi školski čas. Nedugo zatim Abdullah i svi njegovi drugovi skupiše se na jednom mjestu, u školskom dvorištu. Radost ponovnog susreta bila je više nego primjetna. Čekajući da zazvoni školsko zvono, vrijeme su provodili u prijatnom razgovoru i smijehu.

Mektebski izlet

Poslije nekoliko kišnih dana Amina je brižno iščekivala kakav će dan osvanuti. Nadala se lijepom danu, ali i pribojavala se kiše. Aminina dova bi uslišana, i ranom zorom Sunce obasja čaršiju a blagi povjetarac nagovijesti lijep i sunačan dan. Ovo je pravo vrijeme za današnji izlet koji je efendija Hasan još prije dvije sedmice najavio za sve polaznike mektebske nastave. Amina je potpuno spremna za izlet. Spakovala je sendvič, vode i nešto slatkiša u torbicu i uputila se s drugaricom Asijom prema džamiji. Fatima je stigla malo poslije njih. Čim efendija utvrdi da su se svi okupili, krenuše prema obližnjem parku.

---