365 prica za najmladje sa hadisima-5.dan

                                                                     HADIS
                                        "SVACIJE SE PRAVO MORA POSTOVATI"

365 dana uz imanske sarte-.5.dan

Nezgoda na snijegu

Osvanulo je hladno zimsko jutro. Pao je snijeg. Aminina mahala obojena je u bijelo. To je unijelo mnogo radosti u dječija srca. Ovakva prilika dobije se jednom godišnje pa se zato koristi svaki sat slobodnog vremena da se provede napolju. Danas se Amini posrećilo. Subota je i može ići zajedno sa drugaricama na sankanje. Odmah poslije doručka počela je oblačiti zimsku odjeću i zamolila je babu da joj donese sanke iz potkrovlja. Brzo se spremila i izašla napolje. Fatima i Asija već su je čekale ispred kuće.

Priča o slonu

I septembar dođe. Poslije dugog ljetnog raspusta, došlo je ponovo vrijeme da djeca krenu u školu. Uvijek je taj početak školske godine neobičan, nekako se s nestrpljenjem čeka. Sva se djeca raduju što će ponovo vidjeti svoje učitelje i drugare. Tako se i Abdullah radovao početku nove školske godine. Rano ujutro, tog prvog školskog dana, uputio se ka školi. Na putu je sretao drugare, selamio ih i zajedno s njima žurio na prvi školski čas. Nedugo zatim Abdullah i svi njegovi drugovi skupiše se na jednom mjestu, u školskom dvorištu. Radost ponovnog susreta bila je više nego primjetna. Čekajući da zazvoni školsko zvono, vrijeme su provodili u prijatnom razgovoru i smijehu.

Mektebski izlet

Poslije nekoliko kišnih dana Amina je brižno iščekivala kakav će dan osvanuti. Nadala se lijepom danu, ali i pribojavala se kiše. Aminina dova bi uslišana, i ranom zorom Sunce obasja čaršiju a blagi povjetarac nagovijesti lijep i sunačan dan. Ovo je pravo vrijeme za današnji izlet koji je efendija Hasan još prije dvije sedmice najavio za sve polaznike mektebske nastave. Amina je potpuno spremna za izlet. Spakovala je sendvič, vode i nešto slatkiša u torbicu i uputila se s drugaricom Asijom prema džamiji. Fatima je stigla malo poslije njih. Čim efendija utvrdi da su se svi okupili, krenuše prema obližnjem parku.

---

Povjereni emanet

Prohladni dani, u kojima je često sipila sitna kiša dok je hladan vjetar raznosio zadnje uvehlo lišće sa ogoljenih grana, nagovijestiše dolazak jeseni. Nedugo poslije školskih časova padne akšam i zato Abdullah odmah poslije zadnjeg časa otrči do igrališta da sa svojim drugovima malo igra fudbala. Tako su se i danas dogovorili da se odmah poslije časova nađu na obližnjem igralištu. U školi je bio lijep dan. Učiteljica je pričala o posljednjim pripremama za ekskurziju, na koju će ići svi iz Abdullahovog odjeljenja. Učiteljica je odabrala Abdullaha za blagajnika, pa je on već danima unaprijed pravio spisak učenika i vodio računa o uplatama. Abdullah je vrlo marljiv i odgovoran đak, te ga je i učiteljica s razlogom odabrala za blagajnika.

---

Kućni ljubimac

“Amina i Esma, ovo je moje posljednje upozorenje! Ako vas još jednom čujem da pričate za vrijeme časa, dobit ćete kaznu!”, ljutila se učiteljica. “Halalite, učiteljice. Nećemo više”, pravdala se Amina iako je imala još puno toga da pita Esmu. Kad školsko zvono oglasi kraj nastave, Amina i Esma jurnuše ka izlazu, ali ih učiteljica pozva da se vrate i sačekaju dok svi ostali đaci izađu. “Ne znam šta je s vama dvjema danas, ali ovakvo ponašanje je nedopustivo. Dok svi ostali marljivo rade svoje zadatke, vas dvije uporno pričate. I to nakon što sam vas već nekoliko puta opomenula. Ako se ovakvo nešto ponovi, bit ću prinuđena da pozovem vaše roditelje.” “Halalite nam, učiteljice. Imala sam nešto vrlo važno da kažem Amini, ali se više neće ponoviti. Obećavamo”, pravdala se Esma. “Dobro, onda. Hajde, sada, polahko izađite, bez trčanja. I pravo kući”, dodade učiteljica.

---