Povjereni emanet

Prohladni dani, u kojima je često sipila sitna kiša dok je hladan vjetar raznosio zadnje uvehlo lišće sa ogoljenih grana, nagovijestiše dolazak jeseni. Nedugo poslije školskih časova padne akšam i zato Abdullah odmah poslije zadnjeg časa otrči do igrališta da sa svojim drugovima malo igra fudbala. Tako su se i danas dogovorili da se odmah poslije časova nađu na obližnjem igralištu. U školi je bio lijep dan. Učiteljica je pričala o posljednjim pripremama za ekskurziju, na koju će ići svi iz Abdullahovog odjeljenja. Učiteljica je odabrala Abdullaha za blagajnika, pa je on već danima unaprijed pravio spisak učenika i vodio računa o uplatama. Abdullah je vrlo marljiv i odgovoran đak, te ga je i učiteljica s razlogom odabrala za blagajnika.

---

Kućni ljubimac

“Amina i Esma, ovo je moje posljednje upozorenje! Ako vas još jednom čujem da pričate za vrijeme časa, dobit ćete kaznu!”, ljutila se učiteljica. “Halalite, učiteljice. Nećemo više”, pravdala se Amina iako je imala još puno toga da pita Esmu. Kad školsko zvono oglasi kraj nastave, Amina i Esma jurnuše ka izlazu, ali ih učiteljica pozva da se vrate i sačekaju dok svi ostali đaci izađu. “Ne znam šta je s vama dvjema danas, ali ovakvo ponašanje je nedopustivo. Dok svi ostali marljivo rade svoje zadatke, vas dvije uporno pričate. I to nakon što sam vas već nekoliko puta opomenula. Ako se ovakvo nešto ponovi, bit ću prinuđena da pozovem vaše roditelje.” “Halalite nam, učiteljice. Imala sam nešto vrlo važno da kažem Amini, ali se više neće ponoviti. Obećavamo”, pravdala se Esma. “Dobro, onda. Hajde, sada, polahko izađite, bez trčanja. I pravo kući”, dodade učiteljica.

---

Novi golman

Prvi sunčevi zraci razliše se po Zemlji i, milujući nježne dječije obraze, naznačiše početak novog školskog dana. Abdullah je ustao ranije. Klanjao je sabah-namaz i spremio se za novi dan. Ispijajući čaj, čekao je Aminu da zajedno idu u školu. Na putu do škole Abdullah se sretao sa svojim drugarima, a Amina sa svojim drugaricama. Tako razdragani svakog su se jutra slivali u rijeku djece koja ide u jednom istom pravcu, ka školi.

---

Ramazan – mjesec natjecanja u dobru

Dok je sunce tiho zalazilo i za sobom povlačilo mnoštvo lijepih boja na horizuntu, u Amininoj mahali nastupi mir. Sa zalaskom sunca, na krilima prodornog akšamskog ezana, nastupi vrijeme iftara. Ramazan je uveliko unio radost u srca vjernika. A u Amininoj porodici je običaj da se za ovog gosta pravi poseban doček. Sve se u kući opere i očisti, avlija se uredi, sve blista tako da se ukućani u mjesecu ramazanu uglavnom mogu posvetiti ibadetu. Amina se izuzetno raduje mjesecu ramazanu. Vrlo rado pomaže u pripremanju iftara i sehura, redovno obavlja teravih-namaz i nafile. Zikr i učenje Kur’ana također su aktivnosti koje se u Amininoj porodici intenzivnije praktikuju u toku mjeseca ramazana. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana i to Amina vrlo dobro zna, pa zato svakog mjeseca ramazana isplanira kako da bar jednom prouči cijeli Kur’an. Pored svega, Amina se trudi da u toku dana, uz post, uradi i što više drugih dobrih djela. Tako se i danas vrijedna Amina, zajedno sa svojim bratom Abdullahom, natječe u činjenju dobrih djela.

---

Abdullahov ovan

Sunčani, ljetni dani donose djeci puno lijepog raspoloženja i igre. Kad počne ljetni raspust, onda radost postaje još veća. Bezbrižna dječija igra i sjedenje do kasno u noć u porodičnom ambijentu postaje svakodnevnica. Jedini orijentir su namaska vremena. Po njima se upravlja i Abdullah: ustaje na rani sabah, a na spavanje ide poslije jacije. Svake godine jedan dio ljetnog raspusta Abdullah provede kod djeda i nene na selu. Ove godine je za vrijeme ljetnjeg raspusta i Kurban-bajram. Abdullah uživa dok sluša djeda o tome kakvi su ranije bili Bajrami, a posebno se raduje što ove godine može pomoći djedu i brinuti o ovnu kojeg je djed već odabrao kao kurban. Zato se dogovorio sa babom da će ovog vikenda svi skupa otići na selo, a da će on ostati kod djeda i nene sve do Kurban-bajrama.

---

365 dana uz imanske sarte-4.dan

365 dana uz imanske sarte-3.dan