subota, 7. siječnja 2017.

Gusari i pustolovine na moru



Na otvorenom moru, daleko od obale, plovio je jedan brod.  Velik, i na prvi pogled zadivljujuć, odavao je dojam da pripada nekoj plemićkoj ili kraljevskoj sviti.  No, ovaj brod nije bio ni blizu toga. Pripadao je opakim i strašnim gusarima.  Gusarima koji su bili poznati po svojoj neustrašivosti i pljačkanju drugih brodova. Mnogi su strepili od susreta s ovom skupinom, jer nikada nisu znali odakle će se pojaviti i da li će napasti upravo njih.  Brujale su razne priče o njihovom zastrašujućem i opakom izgledu, neustrašivosti i hrabrosti, ali mnogi nisu bili sigurni kako izgleda ova skupina, ni gdje se nalaze.  Ljudi su ih se bojali i nisu plovili morem, osim u prijekim potrebama.
Deset gusara je činilo posadu broda, a na njihovom čelu bio je Glavni.  
Glavni je bio strašan i grub. Ko god bi ga pogledao, zaledio bi se od straha. Ali posjedovao je on i dobre osobine.  Bio je izuzetno pronicljiv i mudar čovjek.  Riješio bi svaki problem dok trepneš okom! Poznavao je mnoge nauke i vještine, a najdraže su mu bile borilačke vještine i mačevanje.  Znao se snaći u svakoj situaciji i bio je veoma prilagodljiv.  Njegovi drugovi gusari su ga posebno cijenili i voljeli.  Svaku njegovu odluku bi odmah i bez pogovora prihvatali.
Jednog dana su plovili morem, kad spaziše u daljini veliki brod.  Kada su pogledali malo bolje, ustanovili su da brod pripada nekom bogatom i uvaženom plemiću.  Odlučili su ga napasti.  Glavni je hitro donio odluku da će napad izvesti pomoću jedne stare taktike.  Naredio je da se svi gusari sakriju, i da budu spremni za napad.  Znao je da će kapetan tog broda durbinom pogledati u njihovom pravcu.  Znao je i to da kada vidi samo jednog čovjeka na palubi, neće osjetiti strah i tada će mu se primaći.  A kad se dovoljno približi, on će dati znak svojim gusarima da krenu u napad.
Čekao je da se brod približi.   Pomoću durbina primijetio je da se na brodu nalaze tri osobe: plemić, kapetan broda i jedna dama.  „Ništa lakše!“, pomisli Glavni.  Smješkao se razmišljajući o skorom napadu dok se brod sve više približavao.  Kada se prislonio tik uz njihov brod, ne sluteći šta im se sprema, kapetan tog broda poviknu: „O, ti, tamo! Zašto sam ploviš morem, zar ne znaš da gusari mogu izbiti svakog trenutka?“  Nasmiješeni gusar ne odgovori ništa, nego dade znak svojim drugovima i oni krenuše u napad.  Bili su hitri i za tili čas se stvoriše na plemićevom brodu.  Borbe nije ni bilo, jer su svi na brodu shvatili da su ih napali gusari.  Bojeći se za svoje živote, odmah su se predali.
Nasmiješena gusarska skupina već sada je razmišljala o svom bogatom plijenu i kako će ga međusobno podijeliti.  Narediše da im donesu svo blago koje posjeduju, a da će zauzvrat biti oslobođeni.  Plemić pristade, ali drhtavim glasom povika da ne idu u potpalublje i da ne diraju ono što se tamo nalazi.  Zaintrigirani ovom novom spoznajom, krenuše u tom pravcu.  Nisu se obazirali na plemićeve molbe da to ne rade.  Kada su sišli dolje, ugledali su jednog čovjeka kako leži na podu.  Ležao je u jednom ćošku potpuno iscrpljen i blijed.  Plemić dotrča za njima i reče:  „Taj čovjek je zao, a ja ga vodim kralju da mu presudi.  On je izdao svoj narod i zaslužuje kaznu.  Nemojte ga dirati, jer on pripada meni!“
Kada se Glavni približio jadnom čovjeku, primijetio je da je veoma iscrpljen.  „Sigurno je dugo putovao.“, pomisli.  Priđe mu još bliže i vidje da je veoma lijep. Njegove oči su neobično blistale, i nekim čudnovatim jezikom su kazivale o njegovoj plemenitosti i dobroti.  Pogledavši ga malo bolje, osjeti neki smiraj.  Želio je otkriti šta mu se desilo, te naredi svojim gusarima da ih puste da porazgovaraju nasamo.  Htio je čuti njegovu stranu priče, te ga upita šta mu se desilo, a on reče: „Bavim se ribolovom i to mi je jedini izvor prihoda.  Često pecam u blizini brodskog pristaništa kuda prolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta.  Neki samo prođu, a neki i ostanu.  Većinom su to stranci.  Pošto ostanem cijeli dan na tom mjestu, prinuđen sam da tu obavim namaz.  Desi se da obavim i do tri dnevna namaza. S obzirom da na pristanište dolaze ljudi koji ne poznaju moj ibadet, niti moju vjeru, često se desi da izbiju nesuglasice.  Tako se desilo i ovaj put.  Dotični plemić, dok je silazio s broda, primijetio je da klanjam.  Pomislio je da izvodim neki čudni obred koji se kosi s njihovom vjerom, te je, bez traženja mog pojašnjenja, naredio vojnicima da me strpaju u zatvor.  Tu me je držao danima, a onda naredio da me ukrcaju na brod.  Tada sam saznao da me vodi svome kralju da mi on presudi.“
Glavni je pažljivo pratio svaku njegovu riječ.  Osjetio je da se radi o mudrom i plemenitom čovjeku, te naredi da se odmah pusti.  Zbog straha za svoj život i život njegovih saputnika, plemić oslobodi ovog čovjeka.  Gusar naredi plemiću i njegovoj posadi da otplove negdje daleko, a ako to ne učine, bit će svršeno s njima.  Prestravljeni, poslušaše i izgubiše se bez traga.
Glavni gusar velikodušno ponudi ovom čovjeku da ga vrati u rodni kraj, na što on rado pristade.  Budući da su trebali dugo zajedno ploviti, Glavni odluči da s njim razgovara.  Saznade da se zove Salih.  Salih je, osim toga toga što je pecao da bi zaradio za život, mnogo volio da čita knjige.  Bio je poznavalac različitih nauka, posebno astronomije i matematike.  Volio je, također, čitati i razgovarati o islamu.
Glavni gusar izrazi želju da mu Salih priča o svojoj vjeri. Iako nije bio pobožan, želio je da čuje o ovome, za šta ranije nije čuo. I tako Salihovo izlaganje otpoče.  Govorio mu je o Objavi, poslanicima i ljepoti namaza.  Pričao je kako islam briše svako loše djelo učinjeno prije prihvatanja islama, a da podstiče na činjenje dobra.  Svaku izgovorenu Salihovu riječ, Glavni je upijao kao spužva.  Sve mu se više i više ovaj čovjek dopadao, kao i riječi koje je izgovarao.  Imao je pri sebi neku posebnu draž.  Tražio je od Saliha da mu priča i priča, i da ne prestaje.  Samo bi, s vremena na vrijeme, postavljao pitanja, a Salih bi s oduševljenjem odgovarao na njih. Razgovarali su tako dok ih noćne tmine ne prekriše.  Gusaru se činilo kao da po prvi put jasnije razumije neke stvari.  Osjeti neke promjene u sebi.  U duši mu poniknu lijepa misao.  Poželi biti poput Saliha, te ga upita kako da postigne takvo znanje i stanje u kojem je on.  Salih se nasmija i reče: „Islam!  Prihvati ga i shvatit ćeš mnoge stvari.“  Glavni gusar se oduševi idejom, te izgovori riječi šehadeta i postade musliman.  Do jutra svima oglasi veliku vijest.
Obojica porazgovaraše s ostalim članovima posade. I njima se dopade ideja da i oni postanu muslimani.  Tako svi redom izgovoriše šehadet.  Osjetiše duboku slast i sreću.  A najbolje od svega je što su svi gusari, na čelu s Glavnim, postali dobri i pokajali se za sva loša djela koja su do tada učinili.  Od tada su ih svi poznavali samo po dobru, a nikada više po lošem.