Dženan je mnogo volio Allaha. Često je klanjao i u svakoj prilici Ga spominjao. Sve što se ticalo vjere rado je slušao. Ali njemu najdraži ibadet (djela s kojima je Allah zadovoljan) bilo je činjenje dove. Jednostavno se osjećao posebnim kada bi upućivao dove svome Stvoritelju. Bio je to poseban razgovor koji bi na njega ostavljao dubok utisak. Digao bi ruke i iznosio pred Allaha sve što ga je tištilo taj dan ali i što ga je razveselilo. Sve što bi mu bilo potrebno tražio je od Allaha. Strpljivo bi čekao ispunjenje dove i nikada je nebi požuriovao. Svaki dan bi upućivao dove u svakoj mogućoj prilici. Bilo je to zaista nešto posebno za njega.
Dženan je imao mlađu sestru Džejnu koja je bila vjernica ali ne takvog ubjeđenja kakvog je bio on. Klanjala je namaze ali pomalo lijeno. Spominjala je Allaha ali u određenim prilikama. A dovu bi ostavljala samo onda kada bi joj nešto trebalo.
Često bi je Dženan savjetovao na lijep i blag način. „Seko moja, znaš li ti da je Allah zadovoljan s onim vjernicima koji mu iskreno i predano obavljaju ibadete Sve što radimo treba da radimo u Njegovo ime i da se u potpunosti tome predamo. Allah voli iskrene i one koji su strpljivi. Takvima će On iz svake situacije izlaz naći i obiloto će ga nagraditi. “ Gledala ga je i pomalo se mrštila. „Sjećaš li se prošlog ljeta kada sam dovila Allahu da odem kod prijateljice na zabavu. Nisam otišla. Sjećaš li se isto tako da sam silno željela biciklo pa ga nisam dobila. Dovila sam i za petice u školi i ni to nisam dobila.“ Dženan se nasmiješi i s blagim glasom reče: „Allah Uzvišeni iz svoje mudrosti nekada ne ispunjava dove odmah. Nekada umjesto onoga što smo tražili dobijemo nešto mnogo bolje za nas. Nekada nas zaštiti. A nekada sve dove koje nam nisu ispunjene bivaju ostavljene za Sudnji dan kada će nam najviše koristiti.“ Džejna ga je gledala s interesovanjem. On nastavi: „A sada ću ti, iz svog skromnog znanja, reći šta mislim o tvojim navedenim dovama. Spomenula si zabavu kod prijateljice?“ „Da!“ pomalo buntovnički odgovori Džejna. „Šta misliš, da si kojim slučajem tamo otišla siguran sam da bi vidjela i čula nešto što ne priliči vjernici. Ti si osjetljiva osoba i možda bi te to uznemirilo. Allah te je sačuvao od toga.“ odgovori joj njen brat. „potom si silno željela biciklo i to onda kada nisi još dobro savladala vožnju. I tu te je Allah sigurno zaštitio od mogućih ozlijeda pa čak i majčine brige.“ Sada se već Džejnino lice vidno promijenilo i ona je brata s pažnjom slušala. On nastavi: „A da bi dobila sve petice moraš se truditi i učiti, zar ne? A ja te nisam vidio da baš nešto puno vremena provodiš s knjigom“ Džejna se postidjela bratovih riječi i shvatila da možda i nije bila upravu. „Jedan od najljepših vidova ibadeta je činjenje dove. Allah voli kada se traži samo od Njega. Tada priznajemo da nam niko osim Njega ne može pomoći. A nekada nam Allah ostavlja neispunjenu dovu zbog toga što On uživa slušajući naš glas dok Ga molimo. Da li si to znala sestrice?“ Džejna je osjetila kako joj se zarosiše oči. „Ne, nisam to znala.“ odgovori. „Allah je Milostiv i On zaista daje svojim iskrenim robovima i više nego zaslužuju. Uzdaj se u Njega i budi strpljiva. Tek tada češ osjetiti iskrenu ljepotu vjere i šta znači imati Gospodara koji je na strani onih koji su mu predani.“ Džejna poljubi svoga brata u znak zahvalnosti te zajedno uputiše dovu svome Gospodaru.
Nema komentara:
Objavi komentar