Adem alejhisselam i Hava radijjallahu anha su u Dzennetu pojeli voce sa zabranjenog drveta, prekrsili Allahovu zapovijest i tako su spusteni na Zemlju. Zemlja je bila sasvim drugacije mjesto od onog sa kojeg su dosli. Ovdje je bilo planina, stenovitih predjela, provalija, suma, jezera, rijeka, velikog drveca i livada, zatim divljih zivotinja, lavova, tigrova, slonova, ptica... U Dzennetu su zivjeli srecno i sigurno. Medjutim, ovdje, na Zemlji, svakog trenutka mogli su da naidju na neku opasnost. Kako bi se odbranili od divljih zivotinja, sakrili su se u jednu pecinu. Kada vi ogladnjeli, ne bi odmah mogli da naidju na hranu, kao sto je bio slucaj u Dzennetu. Adem je odlazio u sumu da trazi hranu, a Hava mu je pomagala. Poslove su medjusobno djelili. Kako bi utolili glad, morali su da se zamaruju i proliju znoj. Ovako su polahko poceli da se navikavaju na zivot na Zemlji.
Djeca Adema i Have
Poslije nekog vremena, Adem alejhisselam i Hava radijjallahu anha su dobili sina kome su dali ime Kabil. Adem se sinu veoma radovao, ali nazalost, njegova zena nije vise mogla da mu pomaze u potrazi za hranom i u svakodnevnim poslovima posto se brinula o djetetu i njegovom odgoju. Adem je sam izlazio iz kuce, cijelog dana bavio u potrazi za hranom, skupljao voce, uvece se vracao kuci i provodio vrijeme sa zenom i djetetom. Dani su prolazili jedan za drugim. Adem i Hava dobise jos jednog sina. Njemu su dali ime Habil. Godine su prolazile i Hava je na svijet donijela jos djece. Adem je po cio dan radio i naprezao se kako bi im omogucio opstanak. Sve se vise trudio kako bi nahranio djecu, ciji je broj stalno rastao.