U jednom gradu postojala je jedna mala mahala. Imala je posebno ime, jer su svi u toj mahali bili posebni. Zvala se Hair-mahala. U toj mahali svi su imali slična imena. Neki su se zvali Hajrudin, Hajrija ili Hajro, neki Hajrudina, Hajrija ili Hajra. Zbog čega su bili posebni? Imali su hairli osobine! Bili su plemeniti, milostivi, složni i svi su bili muslimani. Činili su pregršt dobrih, hairli djela. Zato i jesu živjeli u Hair-mahali.
Međutim, u toj mahali bio je i jedan dječak koji nije imao karakteristike osoba iz Hair-mahale. Zvao se Hajrudin Hajro. Zvali su ga Hajri. Volio je činiti razne nestašluke. Kada bi neko u mahali nešto popravljao, mali Hajri bi to pokvario. Ako bi stariji razgovarali, on bi ih ometao u razgovoru. Uznemiravao je komšije tako što bi im zvonio na vrata, a onda se skrivao. Nikakve molbe, upozorenja i prijetnje nisu urodile plodom. Čak ni njegovi roditelji nisu znali kako da riješe ovaj problem. Mali Hajri se, jednostavno, nije htio mijenjati.
Jednog dana u Hair-mahali organizovano je bajramsko slavlje. Hairli zajednica se trudila oko ukrašavanja i uljepšavanja mahale. Svi su radili kao jedan. Neki su pripremali hranu, drugi su postavljali stolove i stolice. Svaka hairli osoba imala je svoj zadatak u organizaciji ovog događaja. Pripremili su priredbu za najmlađe, a odrasli su uživali slušajući učenje Kur’ana i izvođenje ilahija. Djevojčice u mahali su se potrudile da svojim igrokazom o namazu dodatno uljepšaju taj dan. Sve je bilo hairli dok nije došao Hajri. Tada se sve okrenulo naglavačke.
Dok je mahala uživala u bajramskom programu, mali Hajri je ometao neke njene učesnike. Upadao bi im u riječ i glasno bi se smijao. Naposljetku je svu hranu koja je bila na stolu pobacao na pod. Ovaj posljednji postupak je naljutio sve prisutne, i kao zajednica odlučili su da ga kazne.
Svi su složno donijeli odluku da više neće s Hajrijem pričati i da ga neće selamiti. Hajri je ovaj postupak doživio veoma bolno. Teško mu je palo što niko nije htio s njim da razgovara i što su ga svi redom izbjegavali. Djevojčice su bježale od njega, a ostali su okretali glavu kada bi on naišao.
Hajri nije više mogao podnijeti ovakvo ponašanje. Osamio se u svojoj sobi, zaplakao i rekao: „Gospodaru Svevišnji, priznajem da sam nestašan. Kajem se i molim Te da popraviš moje ponašanje. Volio bih da mogu vratiti vrijeme, pa da izbrišem svako loše djelo koje sam uradio. Meni je jako žao, oprosti mi!“ Gorko je plakao mali Hajri.
Sljedećeg jutra odlučio je popraviti situaciju. Krenuo je od prve kuće. Pokucao je na vrata i ukućane zamolio da mu halale. Htio je da, osim izvinjenja, uradi i neko korisno i hairli djelo -odnio je njihovo smeće u kontejner. Drugima je osim traženja halala, u prodavnici kupio hljeb. Kod trećih je, također, uradio neko dobro djelo. I tako sve redom dok nije obišao sve hairli osobe u Hair-mahali. Htio je Hajri, na ovaj način, da mu halale (oproste) i da za svaki svoj nestašluk učini neko dobro djelo.
Svi u Hair-mahali su se obradovali ovoj promjeni, te odlučiše da ga obraduju. Priredili su mu slavlje. Svi su složno ukrasili mahalu. Potrudili su se da naprave kolače koje on najviše voli. A kao vrhunac, postavljen je natpis: “Hajri, ti si hairli dječak!”. Vidjevši sve ovo, zaplakao je od sreće.
Nema komentara:
Objavi komentar