Islamski djeciji svijet: siječnja 2016

nedjelja, 24. siječnja 2016.

Koja je prva duznost robova Allaha,dz.s.?

Prvo pitanje-Koja je prva duznost robova Allaha,dz.s.?

Prvo pitanje:

KOJA JE PRVA DUŽNOST ROBOVA ALLAHA, DŽ.Š.?

Robovi Svevišnjeg prvenstveno moraju spoznati zašto ih je On stvorio,

zašto im je odredio namjesništvo na Zemlji,

zašto im je poslao vjerovjesnike i preko njih knjige Objave,

te zašto je stvorio ovaj (dunjaluk) i onaj svijet ( ahiret) i s njima Sudnji dan i terezije na kojima će se mjeriti sreća i nesreća i shodno tome darivati svjetlost.

Allah, dž.š., kaže:

"A onaj kome Allah ne da svjetlo, svjetla neće ni imati."

Zasto je Allah stvorio svoja stvorenja?

Drugo pitanje: Zasto je Allah stvorio svoja stvorenja?

Drugo pitanje:

ZAŠTO JE ALLAH STVORIO SVOJA STVORENJA?

Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:

1 "Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali, Mi smo ih stvorili s ciljem, ali većina ovih ne zna."

2 "Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici,"

3 a Allah je nebesa i zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio; nikome neće biti učinjeno nažao."

4 "Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju."

Treće pitanje:Ko je Rob('abd)

Treće pitanje:

KO JE ROB ('ABD)?

Ako pojam 'abd (rob) podrazumijeva porobljene, potčinjene i ponizne, onda on obuhvaća stvorenja iz viših i nižih svjetova, razumna i ona bez razuma, pokretna i nepokretna,

ona koja žive na zemlji i u vodi, vidljiva i nevidljiva, ona koja vjeruju i ona koja ne vjeruju, dobročinitelje i razvratnike, i sve druge.

Sva stvorenja su Allahova, potčinjena Njemu i podređena Njegovom upravljanju.

Svakom stvorenju je unaprijed određena shema prema kojoj se ravna i kreće, kao i granica do koje se kreće.

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

To je uređenje Pravednog i Mudrog.

Ako pojam 'abd podrazumijeva poniznog, pokornog i onog koji voli svoga Gospodara, onda se odnosi samo na vjernike koji su Njegovi poštovani robovi i Njegove bogobojazne evlije koje ne treba da se plaše i žaloste.

Cetvrto Pitanje:Sta je Ibadet

Cetvrto pitanje

ŠTA JE IBADET?

Ibadet je pojam koji obuhvaća sve što Allah, dž.š., voli i čime je zadovoljan, ne samo riječi i djela nego i tajne,

i skrivene misli, te udaljavanje od svega što to negira i što je protivno tome.

Peto pitanje:Kada je djelovanje ibadet

Peto pitanje:

KADA JE DJELOVANJE IBADET?

Djelovanje je robovanje kada se u njemu upotpune dvije stvari: potpuna ljubav i potpuna poniznost.

Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:"Ali pravi vjernici još više vole Allaha."

Kaže Uzvišeni:"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju."

Allah, dželle šanuhu, to je dvoje (ljubav i poniznost) spojio u Svojim Uzvišenim riječima: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni."

Koji su znaci ljubavi prema Uzvisenom Allahu dz.s.?

Šesto pitanje:Koji su znaci ljubavi prema Uzvisenom Allahu dz.s.?

Šesto pitanje:

KOJI SU ZNACI LJUBAVI ROBA PREMA UZVIŠENOM ALLAHU, DŽELLE ŠANUHU?

Znaci ljubavi prema Svevišnjem su da voli sve ono što voli Allah, dželle šanuhu, i mrzi sve ono što Ga rasrduje, da ispunjava Njegova naređenja i čuva se Njegovih zabrana, da se druži sa Njegovim eviijama (dobrima), da je neprijatelj svih onih koji su Njegovi neprijatelji.

Zato je najčvršća karika ovoga imana - vjerovanja: voljeti u ime Allaha, dželle šanuhu, i mrziti u Njegovo ime.

1.Ovdje ukazuje prenosilac hadisa- Allah mu se smilovao - na hadis kojeg prenosi Imam Ahmed u "Musnedu" (4/286) iz hadisa EI-Berae ibn Aziba da Allah bude s njim zadovoljain od Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

"Najveći iman - vjerovanje jeste prijateljstvo u ime Allaha i neprijateljstvo u ime Allaha; ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha".

Ovaj hadis spominje Šejh Nasir ed-Din el-Albani među vjerodostojnim hadisima 2/998; a s njim navodi i dokaze koji ga jačaju (tj.ovaj hadis) i pripisuje ga Taberaniju 3/125, i EI-Begaviju u Šerh es-Sunnet" 3/429

Kako Allahovi robovi znaju sta on voli i cime je zadovoljan?

Sedmo pitanje:Kako Allahovi robovi znaju sta on voli i cime je zadovoljan?

Sedmo pitanje:

KAKO ALLAHOVI ROBOVI ZNAJU ŠTA ON VOLI I ČIME JE ZADOVOLJAN?

To su saznali od poslanika koje je poslao Allah, dželle šanuhu, i iz Objave preko poslanika objavljivane u kojoj je Svevišnji odredio što voli i čime je zadovoljan, a istovremeno zabranio ono što ne prihvaća i što prezire.

Zbog toga je Objava neoboriv dokaz i u njoj se pokazala Njegova dalekosežna mudrost.

Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:

1 "l o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali"

Uzvišeni, također, kaže:

"Reci: 'Ako Allaha volite, Mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!', a Allah prašta i samilostan je.

Koliko uvjeta ima Ibadet(robovanje)?

Osmo pitanje:Koliko uvjeta ima Ibadet(robovanje)?

Osmo pitanje:

KOLIKO UVJETA IMA IBADET (robovanje)?

Tri su uvjeta ibadetu:

- Prvi je čvrsta odluka bez kojeg ibadet ne može postojati.

- Drugi je iskrena odluka.

-Treći je usklađivanje sa Šerijatom, kojim Allah, dželle šanuhu, zapovijeda da se Njemu robuje i pokorava. Ovo su uvjeti ispravnosti ibadeta.

Deveto pitanje:Sta je to cvrsta odluka?

Deveto pitanje:

ŠTA JE TO ČVRSTA ODLUKA?

Odbacivanje lijenosti i tromosti, a ulaganje truda da bi djela pratila riječi.

Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:

"O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koja djela ne prate

Sta je to nijet(iskrena odluka)?

Deseto pitanje:Sta je to nijet(iskrena odluka)?

Deseto pitanje:

ŠTA JE TO NIJET (ISKRENA ODLUKA)?

To je želja i nastojanje roba da sa svim svojim riječima i djelima, javnim i tajnim, stekne naklonost svoga Svevišnjeg Gospodara. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu:

1 "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju..."

2 "Ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao."

3 "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!"

4 "Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu - umnogo-stručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela."

O tome govore još mnogi drugi ajeti.

Koja je to vjera koju je odredio Allah Uzviseni da se samo po njoj njemu robuje?

Jedanaesto pitanje:Koja je to vjera koju je odredio Allah Uzviseni da se samo po njoj njemu robuje?

Jedanaesto pitanje:

KOJA JE TO VJERA KOJU JE ODREDIO UZVIŠENI ALLAH DA SE SAMO PO NJOJ NJEMU ROBUJE?

To je čista vjera, koju je vjerovjesnik Ibrahim, alejhi selam, navijestio.

Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.: "Allahu je prava vjera jedino islam."

1"Zar pored Allahove želje drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji?"

2''Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe..."

3 "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu bitiprimljena, i on će na onom svijetu nastradati."

4 I rekao je Uzvišeni: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?..."

5 i mnogi drugi ajeti

Praktican primjer klanjanja namaza u slikama

Da li je tesko

Da li je tesko izdvojiti toliko vremena za naseg Stvoritelja Milostivog Allaha subhanehu we te'ala.

Kako privoljeti dijete da klanja namaz?

Kako privoljeti dijete da klanja namaz?

Mame kako ide? Dajte nam savjet I ideje
Sigurno san ali mozda I nocna mora svake majke. Ok, elhamdulillah Muslimani smo, klanjamo pet dnevnih namaza, kako nam je naredjeno od Allaha, ali kako svoje dijete bilo da je malo ili tinejder privoljeti da klanja sa ljubavlju I odusevljenjem, kako postici svijest o namazu kod djeteta? Neko me to ide lako, ali priznacete nije uvijek tako.

Nekoliko mama je postavljeno pitanje “Kako ucis svoje dijete da klanja?” Ono sto slijedi je nekoliko inspirativnih odgovora. Ako si mama I u procesu poducavanja svoga djeteta namazu I imas lijepa ili teska iskustva podijeli sa nama!

Primjer mama1:

Jas am oduvijek ohrabrivala svoju djecu da se pridruze nama u namazu. Cak I ako ce samo sjediti I igrati se sa igrackom. Kada je moje djete imalo oko 5godina aktivno sam pocela uciti dove, sure I zikr namaza recimo prije spavanja, u autu na putu do skole, u igri I sl. Narocito salavat I dove jer se one cine kao najteze za nauciti. U toku klanjanja sunneta ucilabi malo glasnije da bi me culi I na taj nacin zapamtili sta se uci na kojem dijelu namaza. Sa 6 godina, kada je interes za pridruzivanjem u namzau postao intenzivniji, pokusala sam I poducavala ih koje ponasanje je prihvatljivo u toku namaza a koje ne. Ponasanje poput pokusaj da budes miran, da se ne smijes I da ne zasmijavas drugu druge, pokusaj da se fokusiras na komunikaciju sa Allahom dz.s. da mu se zahvalis na igrackama I svemu sto ti je dao, umjesto da u namazu gledas prema prozoru, da ne hodas ispred drugih koji klanjaju itd. Iznenadjujuce oni su naucili dosta toga. Ostati fokusiran u namazu je cak tesko I za vecinu odraslih ljudi.
Nekoliko mjeseci prije sedmog rodjendana, poceli smo sa planiranjem veoma specijalnog namaz party-ja. Prije toga imali smo mali “Hvala ti Allahu” party za blizu familiju ali za sedmi rodjendan planiralismo nesto VEOMA specijalno. Rekla sam djeci das a sedam godina Allah trazi od nas da vas poducimo kako da klanjate. To je veoma posebno vrijeme u nasim zivotima. Kupila sam I specijalnu cestitku zeleci mu veoma sretan zivot kao Muslimanu koji klanja Allahu. Cestitka mu sada sluzi da zabiljezi na kojoj stranici Kurana je stigao. A svaki put kada je procitam ostavlja lijepe memorije I utisak na mene. Molim Allaha d ace moja djeca zapamtiti ovo vazno vrijeme njihovog djetinjstva.

Prica druge mame:

Sve je pocelo jos kada su moja djecica bila vrlo mala. Vidjeli bi moga muza I mene kako klanjamo I puzali oko nas I padali na sedzdu. Uvijek bi cekali trenutak kada cemo podici kaziprst na sjedenju pri ucenju sehadeta I onda bi se smjeskali od radosti kada bi uhvatili nase prste. To je bilo vrijeme kada su se sutke igrali onda se to postepeno pretvorilo u vrijeme kada su sutke stajali u namazu sapcuci jedno drugom a evoluiralo u vrijeme kada su poceli da nam se pridruzuju u namazu uceci u sebi bilo sta sto su znali napamet od Kurana.

Onda su postal osmogodisnjaci I svo odusevljenje oko namaza je prestalo. U najmanju ruku tako je to nama izgledalo. Osma godina njihovog zivota je bila najteza godina za nas. Obadvoje moje djece I djecak I djevojcica su se otudjili I zahtijevali svoju autonomiju. Nismo se raspravljali sa njima u vezi namaza. Moj muz I ja smo nastavili klanjati u dzematu ispred njih, pozivajuci ih da klanjaju sa nama, sto su oni povremeno I radili. Podsjecujuci ih koliko mnogo ih Allah voli I poziva da s Njim razgovaraju pet puta dnevno je uspjelo! I zasramljujuce ali iskreno, podmicivanje sa slatkisima takodjer je donijelo dobre rezultate, narocito ubacujuci u njih podsjetnik za namaz, sa ciljem d ace jednog dana biti nauceni I steci naviku da klanjaju na vrijeme, a to sve nagradjeno sa slatkisima d ace jednog dana polahko postati lekcija za njih I prestati kako budu odrastali a biti zamjenjeno sa dzennetskim kolazima ako Bog da.

Iskustvo trece mame:
U nasoj porodici mi smo pokusali da ucinimo namaz iskustvom koje ce kod djece razviti osjecaj vaznosti I blizskosti. Kao majka cetvoro aktivne djece ja znam da je ovo nekada lakes reci a teze sprovesti u praksu! Nasa idealna slika je da djeca idu na namaz poletno I brzo, klanjaju sa nama u tisini I predano nije u realnosti tako. Jas am shvatila da podsjecajuci se da malo uprostimo I ucinimo namasko vrijeme ritualom u kojem porodica uziva je vrlo bitno I za roditelsku duhovnost I djeciji duhovni razvitak.

Ovdje su neke od ideja koje su kod nas uspjevale:
*Posli bi na namaz uvijek prije, trazeci jedan poseban dio u kuci , obicno cosak sobe, gdje bi stavili razne dizejnirane sedzade.
*svako dijete voli da ima svoje licne stvari za namaz. Djevojcice su voljele da imaju njihove licne serdzade I posebne hidzabice. Moj sin je imao kapicu za namaz. Takodjer su voljeli da sakupe tespihe, raznih ukrasnih bobica. Cak iako ja I moj muz ne koristimo tespih dok zikrimo, vec zikrimo na prste ruke, primjetili smo da mladja djeca obicno imaju poteskocu uceci zikr na prste sa racunanjem. Pa su tespihi bili od velike koristi. .

*Sto cesce smo uobicavali da klanjamo zajedno u dzematu. Ako imate djecu koja su premala da bi vas slijedili u dzematu, najmanje sto mozete uciniti je barem postaviti ih na mjesto odakle mogu da vas gledaju dok klanjate. Na ovaj nacin oni mogu biti svjesni namaza, mogu nauciti kako se treba ponasati u namazu, I mogu osjetiti ritam koji namaz uspostavlja u zivotu jedne porodice. Za stariju djecu imajte barem jedan namaz u toku dana kada klanjate svi zajedno!
*Moje tri starije djevojcice s njima sam uspostavila dzemat. Za vrijeme Jacije namaza, kada vecina muzeva ide da klanja u dzamiju u dzematu, mi na spratu napravimo nas zenski dzemat.Tada pokusavam da uljepsam glas dok ucim sure, zeleci da moje djevojcice porastu u spoznaji da lijepe Kuranske recitacije nisu privilegija samo muskog dzemata. Pokusavam takodjer da ucim krace sure koje znaju, ali ponekad I malo duze da bi ih privikla na duze stajanje u namazu..
Kada je namaz zavrsen mi se rukujemo I zagrlimo I poljubimo u obraze I kazemo jedna drugoj “tekabel Allah”. Poslije namaza podsticite djecu da ostanu da sjede mirno, odupiruci se potrebi da skoce I trce okolo.
Izgovarajuci zikr poslije namaza I ajetul Kursiju glasno svi zajedno ce podsjetiti djecu da namaz jos uvijek nije zavrsio. Ja obicno izaberem jedno dijete da sjedi u mom krilu I ucim svoj zikr na njegove prstice, sve ovo, kao I rukovanje, poljubac, zagrljaj ritual poslije namaza pomaze da se izmedju mene I djece razvije osjecaj njeznosti, a njih ucini da osjecaju bliskost samnom. Uceci zikr na njihovim prsticima moze pomoci da nauce kako da broje I tako uce zikr..

Kljuc dzenneta

Muhamed alejhi selam 1.dio

MUHAMMED sallallahu alejhi we sellem -1. DIO

Muhammed sallallahu alejhi we sellem je rođen u gradu Mekki, u mjesecu rebiul-evel 570. godine.

Otac Abdullah mu je preselio prije nego što se on rodio, pa ja Poslanik sallallahu alejhi we sellem živio s majkom Aminom i djedom Abdul-Mutallibom koji su ga mnogo voljeli.

Pošto je u to vrijeme bio običaj da se djeca iz grada daju dojiljama koje su ih vodile na selo i tamo odgajale na čistom i zdravom zraku, tako su i za malog Muhammeda našli dojilju.

Ona se zvala Halima.

Kada je Muhammed imao šest godina, njegova majka Amina je preselila.

utorak, 19. siječnja 2016.

Hatidza radijallahu anha

''O Muhamede, prenesi joj selam od Njenog Gospodara''

''Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu'', ovim riječima je opisao Muhammed, sallallahu alejhi we selem, svoju prvu ženu i majku svih vjernika Hatidžu, radijallahu anha.

Puno ime joj je Hatidža, kćerka Esedova bin-Abdul Uzza bin-Kusaj el-Kurejšijje el-Esedijje. Njena majka je bila Fatima bint-Zaida el-Amirijje. Prva je povjerovala u Poslanika, sallallahu alejhi we selem, od svih ljudi svijeta i prva ga podržala i ohrabrila. Bila je 15 godina starija od Poslanika, sallallahu alejhi we selem. Jedna je od onih žena koje su postigle savršenstvo imana, vjere i dunjaluka.
Hatidža je bila amidžična Vereke bin-Nevfela, sljedbenika prvobitnog kršćanskog učenja i jednog od najmudrijih ljudi Mekke u to vrijeme. Poticala je iz ugledne i bogate mekanske porodice.

Hatidža prije islama

Hatidža, radijallahu anha, rođena je 68. godine prije Hidžre. Po običajnom pravu Arapa, udala se veoma mlada. Njen prvi muž se zvao Ebu-Haleh en-Nebbaš bin-Zurareh i s njim je imala dva sina: Hale i Hinda. Ebu-Haleh je umro nakon nekoliko godina braka, ostavljajući Hatidžu, radijallahu anha, i dvojicu sinova, a iza njega je ostalo i veliko bogatstvo.
Hale i Hind su živjeli sa Poslanikom, alejhi selam i Hatidžom, radijallahu anha, te ih je ...
Poslanik, sallallahu alejhi we selem, odgajao. Obojica su primili islam i obojica prenose hadise od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we selem.
Zna se da je Hind, sin Hatidžin, sudjelovao u nekim velikim bitkama islama, a i on i brat su bili ponosni na to da ih je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, odgajao sa Zejnebom, Rukajjom, Ummu-Kulsumom, Fatimom, Alijom i Zejdom, neka je Allah zadovoljan svima njima!

Potom je bila udata za Atika bin Aiza el-Mahzumija. S njim je rodila kćerku Hindu, koja je odrasla i udala se za svoga amidžića Safijja bin-Umejju bin Aiza el-Mahzumija.
Nakon ova dva braka, dolazili su brojni uglednici Kurejša da je prose. Ona ih je sve odbijala zato što se željela posvetiti odgoju djece i napretku svoje trgovine. I u jednoj i u drugoj stvari je bila veoma uspješna.
Za trgovinu je unajmljivala pouzdane ljude koji su radili za nju.

Ona je, nakon što je čula za Muhammedovo poštenje i ugled, odabrala njega da bude posrednik u trgovini kojom se bavila. Sa njim je, kao pomoćnikom na putu za Siriju, poslala mladića Mejseru. Odabrala je Muhammeda radi toga što se pročuo kao pošten i pravedan mladića i dala mu je naknadu duplo veću nego je ikad ikome dala.

Kad su se vratili sa karavanom, trgovina je bila uspješnija nego ikad do tad. Muhammed je prodao svu robu koju je ponijela karavana, zaradio je duplo više nego ijedan trgovac, kupio je u Siriji stvari koje je smatrao neophodnim i korisnim za Mekku. A pored toga, Mejsera je pričao o Muhammedu, njegovom ahlaku, stavovima.

Udaja za Poslanika, sallallahu alejhi we selem

Mejsera, koji je bio sa Muhammedom, vidio je brojne blagodati, lijepo ophođenje i bereket na putovanju. Uvidio je i očito povećanje zarade u trgovini. Zato mu se Muhammed veoma svidio.
Na putu ka Šamu, Muhammed je otišao u hlad jednog drveta da se odmori. U blizini tog drveta bila je isposnička ćelija nekog pobožnjaka. Taj dođe do Mejsere i upita ga: "Ko je onaj čovjek?" "Jedan Kurejšija iz Harema". Tada isposnik, čije je ime bilo Nestor, reče: "Pod onim drvetom se nije nikad niko odmarao osim vjerovjesnika!"

Mejsera je u trenu primijetio dvojicu meleka kako štite Muhammeda. Po povratku u Mekku, Mejsera je požurio uzeti maštuluk od Hatidže i ispričati joj sve radosne vijesti. Kad ih joj je prenio, ona mu reče: "Pokaži mi odakle ide!" Vidjela je u daljini karavanu i vidjela je da su iznad nje oblaci koji je natkrivaju.
To joj još više poveća ushićenje i priveza joj srce za ovog posebnog mladića...

Kad je Muhammed došao do nje, pričao joj je o trgovini, putu, stanju karavane. Čim je Muhammed otišao od nje, ona se posavjetovala sa svojom prijateljicom po imenu Nufejsa, koja se ponudi da razgovara sa Muhammedom. Hatidža je pristala na to i Nufejsa se ubrzo našla kod Muhammeda i upitala ga zašto se još ne ženi.
On joj odgovori da nema sredstava za ženidbu. Potom mu ona reče: "A kad bi dobio sredstva i kad bi ti se nudio brak, u kome su ljepota, bogatstvo, otmjenost i obilje, zar ne bi pristao?" "Ko je ona?", upitao je. "Hatidža", odgovori Nufejsa. "Kako će mene zapasti takav brak?", upita. "Prepusti to meni", odgovori ona. "Ja sa svoje strane pristajem", reče Muhammed.
Nufejsa ode do Hatidže i ispriča joj radosnu vijest. Hatidža poruči da Muhammed dođe do nje. Kad je došao, ona mu reče: "Sine moga amidže, volim te što si mi rod i što si uvijek u sredini i ne priklanjaš se nikome ni zbog čega, a volim te i zbog tvoje pouzdanosti i zbog ljepote tvoje naravi i tvoga iskrena govora".
Ona mu se ponudi da je uzme za ženu, pa se dogovoriše da ona razgovara sa svojim amidžom, a on sa svojim. Do vjenčanja je ubrzo došlo i određen je mehr od 20 ženskih kamila. Zanimljivo je spomenuti i to da autori sire navode da je i Halima es-Sa'dijja, Muhammedova majka po mlijeku, došla da prisustvuje vjenčanju svoga sina po mlijeku.
Nakon vjenčanja, vratila se svome plemenu sa 40 ovaca, koje je dobila kao hediju od plemenite mlade koja je bila presretna udajom.

Brak El-Emina i Et-Tahire

Tada počinje njihov sretini bračni život. Hatidža je bila vjerna, pažljiva, časna, plemenita supruga, a Muhammed je bio uzorit suprug.
Živjeli su u Hatidžinoj kući i nastavili se baviti trgovinom. Hatidža je ubrzo rodila Kasima, po kome se Muhammed prozva Ebu Kasim, otac Kasimov, a Hatidža - Ummu-Kasim, majka Kasimova.
Poslije je rodila drugu djecu: Zejneb, Rukajju, Ummu-Kulsum, Fatimu i Abdullaha.
Dakle, za oko 15 godina bračnog života, Hatidža i Muhammed su od Allaha, dž. š., dobili na dar i iskušenje šestero djece.
Kažemo iskušenje zato što je Allah, dž. š., ubrzo poslije njihova rođenja, uzeo Sebi Kasima i Abdullaha, tj. oni su umrli veoma mali.
Muhammed je imao običaj jedanput u godini se izdvojiti od svih, pa i od svoje porodice.
Mjesec dana bi odlazio u pećinu Hira da robuje Gospodaru, Jednom i Jedinom, a da bi se izdvojio od Mekkelija i njihovih lažnih božanstava, strasti i opčinjenosti. Hatidža je podržavala svoga supruga, pa je znala se i brinuti za njim te bi ponekad pošalji nekoga da ga čuva u potaji od bilo koga ko bi mu naudio.

Muhammed je u ovom stanju osamljivanja ostao onoliko koliko je Allah, dž. š., htio da ostane, a onda je, jednoga ramazana, Allah poslao meleka Džibrila, alejhi selam, sa Objavom.
Dobio je prvu objavu sure "'Alek" te je brzo pohitao kući od straha koji je osjećao.
Pred rano jutro je došao kući govoreći: "Pokrijte me, pokrijte me!" Hatidža - nakon što joj je Muhammed, sallallahu alejhi we selem, opisao šta je doživio, reče: "Allah te čuva, o Ebu-Kasime! Raduj se, o sine moga amidže! Jer, tako mi Onoga u Čijoj ruci je Hatidžina duša, nadam se da si ti vjerovjesnik ovoga ummeta.
Tako mi Allaha, On te neće poniziti nikad... Ti vodiš brigu o rodbinskim vezama, iskrenog si govora, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, boriš se za istinu i pravo svih onih kojima ono pripada..."

Nakon ovih riječi ohrabrenja, Muhammedovo, sallallahu alejhi we selem, srce se smiri. Njegova žena mu vjeruje i podržava ga u onome što mu je došlo od Gospodara svjetova!

Kad su otišli do Vereke, on im potvrdi da je ono što je Muhammed, sallallahu alejhi we selem, dobio - Objava Uzvišenog Allaha i nagovijesti im da je sunnet svih poslanika i vjerovjesnika da ih njihov narod progoni i bori se protiv njih!
Taj sunnetullah se ubrzo ostvario nakon što je Allah objavio Svome Poslaniku: "O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (Muddessir, 1.-7.).

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, odazvao se ovome naređenju i odmah je počeo sa javnom propagiranjem islama. Kako mu je nagoviješteno, napali su ga njegovi sunarodnjaci radi njegovoga pozivanja.

Hatidža, radijallahu anha, također je bila pozivalac u Allahovu, dž. š., vjeru. Prvi plodovi njenog poziva su prihvatanje islama njenih kćerki, njenog roba Zejda..., neka je Allah zadovoljan svima njima!
Hatidža, radijallahu anha, mnogo je toga podnijela na Putu istine.
Svojim očima je gledala smrtne muke Sumejjine, prvog šehida u islamu.
Gledala je sva mučenja i sama ih podnoseći. Gledala je i doživljavala muke njenog supruga, njene djece, muslimana...
Sa muslimanima je bila tri godine u teškoj izolaciji, a bilo je vremena da su muslimani jeli samo bilje i lišće palmi! Nakon ove teške blokade i izolacije muslimana od mušrika, Hatidža, radijallahu anha, se razbolje u svojoj 65. godini. U njenoj smrtnoj bolesti, uvijek su uz nju bili Poslanik, sallallahu alejhi we selem, Fatima i Ummu-Kulsum, radijallahu anha.

Hatidža, radijallahu anha, preselila je na Ahiret prije nego je propisano pet dnevnih namaza, u mjesecu ramazanu, treće godine prije Hidžre. Allah, dž. š., naredio je Svome Poslaniku da je obraduje kućom u Džennetu.

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, oženio se kad je njoj bilo 40 godina, a njemu je tada bilo 25. U džahilijetu je nosila nadimak Et-Tahira (Čista). U braku su živjeli oko 25 godina. Ukopana je u mjestu Hudžun.

Odlike i počasti

Ona je prva Poslanikova supruga. Prije se nije ženio, a ni za njena života.

Kao što smo spomenuli, ona je prva osoba koja je prihvatila islam. Nakon nje, islam su prihvatili Ebu-Bekr, radijallahu anhu, i Alija, radijallahu anhu. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "O Hatidža, Džibril te selami!"

Muslim, u posebnom poglavlju o vrijednostima Hatidže, radijallahu anha, prenosi od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu: "Došao je jedne prilike Džibril do Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i rekao mu: 'Evo, dolazi ti Hatidža donoseći nešto hrane ili vode, pa kad ti dođe, prenesi joj selam od njenog Uzvišenog Gospodara i od mene, i obraduj je Džennetom u kome neće biti niti buke niti galame!"
Kad bi Poslanik, sallallahu alejhi we selem, zaklao ovcu, dio bi pošalji i Hatidžinim prijateljicama.

Nije žalila imetka na Allahovom putu i svega ga je posvetila tome. Ona je jedna od najvrednijih žena svijeta.
Bila je izuzetno umno obdarena, plemenita, ponosita.
Poslanik, sallallahu alejhi we selem, isticao je uvijek među ostalim suprugama - majkama vjernika, do te mjere da je Aiša, radijallahu anha, rekla da nije bila ljubomornija ni na jednu ženu kao na Hatidžu, radijallahu anha, zato što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we selem, često spominjao.
Jedne prilike, kad je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, govorio o Hatidži, radijallahu anha, o njenim odlikama i molio Allaha, dž. š., za nju toliko dugo da je Aiša, radijalalhu anha, iz ljubomore progovorila: "Allah ti je zamijenio boljom i mlađom od nje!"
Na te riječi se Poslanik, sallallahu alejhi we selem, veoma naljutio.
Poslanik, sallallahu alejhi we selem, nakon njenih riječi, reče joj: "Šta si rekla kad je ona u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu!"
Poslanik, sallallahu alejhi we selem, mjesec dana nije došao do Aiše, radijallahu anha. Aiša, radijalalhu anha, u sebi je molila Allaha, dž. š.: "Allahu dragi, ako od Poslanika ukloniš ovu srdžbu sada, nikad je više neću spomenuti po lošem".
Također se bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Najuglednije žene u Džennetu su Mejrema, majka Isaa, alejhi selam, Asija, supruga faraonova, Hatidža, radijalalhu anha, i Fatima, kćerka Muhammeda, sallallahu alejhi we selem." Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao je: "Nisam vidio boljeg druga od Hatidže. Kad smo se ja i moj pratilac vraćali iz trgovine, kod nje je uvijek bila pripremljena gozba posebno za nas".

Osman ibn Affan radijallahu anhu

OSMAN IBN AFFAN radijallahu anhu

ČOVJEK KOJEG SE STIDE MELECI

Puno ime mu je Osman bin Affan bin el-As bin Umejje bin Abduššems bin Abdumenaf bin Kusajj. Bio je rođak Poslanika, sallallahu alejhi we selem, sa dvije strane. Njegova nana s majčine strane bila je kćerka Abdul-Mutalibova, tj. Poslanikova, sallallahu alejhi we selem, tetka. S druge strane povezan je s Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, preko pretka Abdul Menafa.

Osman, radijallahu anhu, je rođen u bogatoj trgovačkoj porodici. Bio je poznat po nježnosti i blagosti. Nadaleko je bio poznat njegov stid i veličina njegovog ahlaka. Bio je učen čak i prije prihvatanja Islama. Nikada se nije zanimao za razvratna djela njegovog naroda. Ono što je također izrazito karakteristično za njegovu ličnost je to da je imao prirodni prezir prema svađama, upotrebi sile ili bilo čega sličnog.

Bio je lijepog izgleda, srednje visine, okrugla lica, nježne kože, tamnoput, pravog nosa, krupnih očiju.

Primio je Islam sebebom Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji mu je rekao: "Teško tebi, Osmane! Kako ti, kao razborit čovjek, ne možeš razlučiti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obožava naš narod? Zar nisu od kamena, gluhi, slijepi, niti koriste, niti štete?"

Osman, radijallahu anhu, reče: "Allaha mi, takvi su kakve si ih opisao." Nakon toga su otišli do Poslanika, sallallahu alejhi we selem, gdje je Osman, radijallahu anhu, priznao svoj Islam, izgovarajući šehadet.

Njegova blizina s Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, se ogleda i u tome što je ubrzo postao zet Poslanika, sallallahu alejhi we selem, oženivši njegovu kćerku Rukajju.

S njom je i učinio hidžru u Abesiniju, nakon što su se pritisci Kurejša povećali, a zatim su se nakon nekog vremena ponovo vratili u Mekku. Njihov brak je bio čuven po slozi, ljubavi i zajedništvu. Njihova porodica je prva učinila hidžru u Medinu.

Počinje razvijanje Medine. Poslanik, sallallahu alejhi we selem, je učinio hidžru s Ebu Bekrom, radijallahu anhu, pretvarajući time Medinu u centar Allahove objave, islamske misli i naglog jačanja Islama.

Ubrzo zatim došlo je do prve veće bitke u historiji Islama, Bitke na Bedru. Osman, radijallahu anhu, zbog bolesti svoje voljene supruge, nije učestovao u ovoj velikoj pobjedi muslimana. Na isti dan je na Ahiret preselila Rukajja radijallahu anhu.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, je za Osmana, radijallahu anhu, odvojio dio plijena, kao da je i on učestvovao u ovoj bici.

Želeći da sačuva svoje tazbinstvo s plemenitim Poslanikom, Osman je zaprosio i njegovu drugu kćerku Ummu Kulsum. Poslanik, sallallahu alejhi we selem, je prihvatio ovaj brak i vjenčao ga s njom.

Zbog ovoga je Osman, radijallahu anhu, prozvan ZUN-NUREJN (Vlasnik dva svjetla), tj. Vlasnik dvije časti, time što je dva puta postao zet Poslanika, sallallahu alejhi we selem, a u ovome nam je dokaz velike Poslanikove ljubavi naspram ovog časnog čovjeka.

Prenosi se od Nizala bin Sebre el-Hilalija da je rekao: "Rekli smo Aliji radijallahu anhu.: "Vođo pravovjernih, pričaj nam o Osmanu bin Affanu!"

On je rekao: "Prozvan je Zun-nurejn, na najvećim je stepenima, srodio se s Poslanikom, sallallahu alejhi we selem, preko njegovih kćeri, i osigurana mu je kuća u Džennetu."

Osman, radijallahu anhu, je bio Poslanikov, sallahu alejhi we selem, izaslanik u Mekku, za vrijeme događaja poznatog kao Ugovor na Hudejbijji. Kurejšije su uhapsile Osmana, radijallahu anhu, a do muslimana je došla vijest da je Osman, radijallahu anhu, ubijen.

To je bio sebeb čuvene muslimanske prisege na smrt, a radi bitke protiv Kurejša. Ovaj slučaj spominje i Allah, dž.š., u Kur'anu: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.

On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih. I nagradiće ih skorom pobjedom." (Prijevod značenja - Feth, 18.)

A Poslanik, sallallahu alejhi we selem, je u toku zakletve pružio svoju ruku i rekao: "Ovo je Osmanova ruka", a u drugoj predaji :"Ovo je za Osmana" (Fethul Bari: 7/54/3698, Tirmizi, i kaže hasen-sahih).

IZBOR ZA HALIFU

Nakon što je pokopan halifa Omer bin Hattab, radijallahu anhu, prvog dana 24. godine po Hidžri, po halifinom naređenju pristupilo se vijećanju šure koju su sačinjavala šesterica istaknutih ashaba, među kojima je jedan trebao biti izabran za halifu.

To su bili: Osman bin Affan, Alija bin Ebi Talib, Talha bin Ubejdullah, Zubejr bin Avvam, Sa'd bin Ebi Vekkas i Abdurrahman bin Avf.

Ovu naredbu halifa Omer je dao nakon što je uvidio da je islamska država dovoljno stabilna te da odluka o upravi treba da bude donesena između ovih najistaknutijih ashaba.

Nakon dugog vijećanja, Abdurrahmanu bin Avfu, r.a. bi povjereno da on donese krajnju odluku, tj. da izabere jednog od dvojice: Osmana bin Affana i Alije bin Ebi Taliba. Oba ova ashaba su bili pisari Allahove Objave.

Kada se klanjala dženaza Omeru, radijallahu anhu, Abdurrahman je ih izjednačio tako što ni jednom nije dopustio da bude imam, znajući da bi to moglo izazvati nedoumice, te je odredio da dženazu klanja Suhejb bin Sinnan er-Rumi, kojeg je Omer bio odredio da klanja ljudima kao imam, nakon što je smrtno ranjen halifa Omer.

U kabur su ga spustili članovi šure sem Talhe, sa njegovim sinom Abdullahom, tako da su i ovdje bili izjednačeni Osman i Alija, radijallahu anhu, Odluka je bila teška.

Abdurrahman, radijallahu anhu, je tri dana klanjao nafile, a zatim bi izlazio i tražio mišljenje muslimana po ovom pitanju. Spominje se da je pitao sve, čak i putnike namjernike, nije izostavio ni to da pita djecu u mektebima, te da ova tri dana skoro nije zaspao. Odluka velike većine muslimana je bila: NOVI HALIFA MUSLIMANA JE OSMAN BIN AFFAN, radijallahu anhu.

Kada je odluka donesena, muslimani su se iskupljali u mesdžidu da bi dali prisegu halifi. Nakon ovoga Osman, radijallahu anhu, im se obrati prigodnom hutbom u kojoj je rekao:

"Vi ste u kući prolaznosti. Nadmećite se u dobru koliko možete do kraja vašeg života. Ne znate hoćete li osvanuti ili omrknuti.

Zar nije dunjaluk prepun obmana, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri u Allaha šejtan ne pokoleba. Uzmite pouku od prošlih naroda i trudite se da budete bolji. Ne budite nemarni.

Gdje su oni što su radili za dunjaluk, i što su ostavili tragove i ostatke svojih civilizacija iza sebe? Zar niste čuli za njih?

Odbacite dunjaluk kao što ga je i Allah, dž.š., odbacio i tražite Ahiret, jer je Allah rekao da je on bolji, riječima: "Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu.

A Allah sve može! Bogatstvo i sinovi su ukras na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će kod Gospodara tvog bolje nagrađena i ono (su) u šta se čovjek može pouzdati!" (Prijevod značenja - Kehf, 45.-46.)

NAJZNAČAJNIJA DJELA OSMANA radijallahu anhu

Među najznačajnija djela halife Osmana bin Affana, radijallahu anhu, se ubrajaju:

1)DALJA STABILIZACIJA ISLAMSKE DRŽAVE.

U prvim godinama Hilafeta Osman, radijallahu anhu, se posvetio dovršavanju i upotpunjavanju vojnih operacija na Istoku i Zapadu. U potpunosti je osvojena Armenija i Azerbejdžan. Uništava se Perzijsko carstvo. Bizantijske trupe su osujećene u namjerama da pod svoje okrilje povrate Egipat i Šam.

2) OSNIVANJE POMORSKIH SNAGA

Centri mornarice su bili u Egiptu i Šamu.

Zadatak je bio jasan: očuvanje obala islamske države i ispomoć u ratovima protiv nevjernika. Mornarica je prerasla u najveću pomorsku silu tog vremena, što se ogledalo u osvajanju mnogih ostrva, među njima i Kipra.

3) SAKUPLJANJE I ŠIRENJE MUSHAFA

Osnivaju se rigorozne komisije za širenje Mushafa. Uzet je primjerak koji je čuvan kod Hafse, radijallahu anhu, Poslanikove, sallallahu alejhi we selem, supruge, te je umnožen i razaslat u sve krajeve islamske države kako bi se spriječilo bilo kakvo razilaženje u Allahovoj Objavi.

O svojoj ljubavi spram Allaha I Njegova Poslanika, te njegovom ulogom u Islamu, vidimo i u njegovim, radijallahu anhu, skromnim riječima: "A zatim, pa kada je Allah poslao Svoga Poslanika sa istinom, bio sam jedan od onih koji su se (odmah) odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku, i povjerovao sam u sve s čime je poslat, a zatim sam učinio i dvije hidžre… Drugovao sam s Poslanikom, salallahu alejhi we selem, a da mu nikada nisam bio nepokoran, niti sam ga ikada prevario…"

(Fethul-Bari:7/53/3696)

POBUNA PROTIV HALIFE

Kao što smo već spomenuli, halifa Osman, radijallahu anhu, je bio izrazito blage naravi. Mnogi historičari ovu činjenicu uzimaju kao povod za mnoge napade na halifu. Njegova blagost je bila tolika da nije skoro nikoga uskraćivao od onoga što bi zatražio.

Ovo su pratili munafici, na čelu sa Abdullahom bin Sebe'om, koji je u Egiptu otvoreno počeo izazivati revolt protiv halife muslimana. Izmišljao je njegove greške i mahane, govorio protiv njega i širio smutnju po islamskoj državi. Klica sumnje se brzo širi. Revolt jača te i mnogi iskreni vjernici dolaze u nedoumicu i podpadaju pod propagandu munafika.

Njegova mirna priroda ne odgovara na ova kretanja. Kulminacija pobune je bila kada su ustanici došli u Medinu, glavni grad islamske države, te opkolili kuću u kojoj je stanovao Osman, radijallahu anhu.

Osman, radijallahu anhu, je ubijen dok je učio Kur'an.

Osman, radijallahu anhu, je iza svoje smrti ostavio četiri časne supruge. To su bile: Naila, Remla, Ummul Benin i Fahata. Osmana, radijallahu anhu, je Allah obdario sa 14-oro djece, od kojih su neka umrla u svojoj ranoj mladosti.

Pobuna protiv halife ostavila je ogroman prostor za kasnija djelovanja munafika, i njihovo osnivanje raznih sekti, pravaca i podvala. Događaji koji su neposredno uslijedili su usko bili povezani sa ovim nemilim događajem.

NEKE KARAKTERISTIKE OSMANA BIN AFFANA, radijallahu anhu

Rekao je Omer, radijallahu anhu, kada je određivao članove šure: "Ne vidim ni jednog ko je preči da odlučuje o toj stvari od sljedećih, kojima je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, bio zadovoljan u svom životu, to su: Alija, Osman, Zubejr, Talha, Seid i Abdurrahman"

Jedna od karakteristika koja je krasila Osmana, radijallahu anhu. je i to da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, lično potvrdio da je on od stanovnika Dženneta. Naime, u mnogo hadisa se prenosi slučaj u vezi bunara Aroma, u blizini Medine, za koji je Poslanik sallallahu alejhi we selem. rekao da onaj ko ga kupi i stavi na raspolaganje muslimanima, taj je stanovnik Dženneta. Učinio je to Osman, radijallahu anhu. Druge prilike, Poslanik, sallallahu alejhi we selem, je ponovio ovu svoju poruku muslimanima kada je za vrijeme sakupljanja novaca za "siromašnu vojsku" (kako je prozvana), Osman radijallahu anhu je poklonio 300 deva i 1000 zlatnika.

Prenosi Muslim od Aiše, majke vjernika, da je rekla: "Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi we selem:"Kako da se ne stidim čovjeka kojeg se stide meleci." (Sahihul-Muslim i njegov šerh: 5/168), Buhari, "Feth": 7/3695)

Bio je čovjek koji je čuvao svoju vjeru i svoju čast, te je i Poslanik, sallallahu alejhi we selem, upozorio Osmana, radijallahu anhu, da istraje u dobu fitneta i razilaženja koja će se desiti u njegovo vrijeme. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik rekao svojim ashabima:"Doći će vrijeme fitneta i razilaženja, ili razilaženja i fitneta" "Šta nam preporučuješ, o Allahov Poslaniče?" - rekoše ashabi. "Držite se Emira (vođe) i njegovih drugova", te je pokazao ka Osmanu. (Hakim u "Mustedreku" / 3/103, i Ahmed u "Musnedu" 4/105-110).

Također se bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, tražio na smrtnoj postelji da mu se dovedu neki njegovi prijatelji. Te je po Poslanikovoj, sallallahu alejhi we selem, želji doveden Osman, radijallahu anhu, te ga je on obavijestio o tome da će biti mučen i ubijen, te je on, radijallahu anhu, na dan svoje pogibije rekao: "Ovo mi je obećao Poslanik, i ja sam strpljiv na tome."

Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Popeo se Poslanik, sallallahu alejhi we selm, na brdo Uhud, s njim su bili Ebu Bekr, Omer i Osman, radijallahu anhu, te se ono počelo tresti. Poslanik je rekao: “Smiri se! Na tebi su Poslanik, Siddik i dva šehida (tj. Omer i Osman)" (Feth:7/53/3699)

Pa neka Allah podari najljepšu nagradu ovome heroju Islama!

Ebu Bekr Es Sidik radijallahu anhu

EBU BEKR ES-SIDIK radijallahu anhu

PRVI KOJI JE POVJEROVAO I NIKAD NIJE POSUMNJAO

Sam Poslanik, alejhi selam, je rekao: "Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; čim sam mu spomenuo Islam, odmah ga je prihvatio"

Puno ime mu je Abdullah bin Osman bin Amir bin Amr bin K'ab bin S'ad bin Tejjim bin Murre. Otac mu je imao nadimak Ebu Kuhafe. Stoga je Ebu Bekr radijallahu anhu poznat i kao Ibn Ebi Kuhafe. Bio je radijallahu anhu pripadnik plemena Kurejš, porodice Tejm ibn Murre, koja je u mušričkom društvu imala ulogu u rješavanju problema oko krvarine. Kada je zašao u muževno doba Ebu Bekr, radijallahu anhu, je postao poglavar svoga plemena. Ibn Hišam ga opisuje: "Ebu Bekr, radijallahu anhu, je bio omiljen čovjek u svom narodu. Ljubazan i jedinstven. Najbolje je poznavao rodoslov Kurejšija i tome je podučavao druge, a znao je i ostale stvari u vezi sa Kurejšijama, bile dobre ili loše. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegovog naroda su mu dolazili i bili prisni s njim iz više razloga: zbog njegovog znanja, zbog njegovog poštenog trgovanja i da bi uživali u njegovom društvu."

Ebu Bekr, radijallahu anhu, se bavio trgovinom odjeće i platna, i Allah, dž.š., mu je podario veliki bereket u toj trgovini.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, kao ashab - prijatelj Poslanika, sallallahu alejhi we selem.

Svi historičari se slažu da je on, radijallahu anhu, bio prvi zreo čovjek koji je povjerovao u Poslanstvo, i koji je počeo slijediti poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we selem. Sam Poslanik, alejhi selam, je rekao o njegovom primanju Islama, u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Husej et-Tejmij: "Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; čim sam mu spomenuo Islam, odmah ga je prihvatio". Ebu Bekr, radijallahu anhu, je prvi Poslanikov, sallallahu alejhi we selem, daija. Njegovom da'vom su u Islam ušli mnogobrojni ashabi, među kojima su najpoznatiji: Osman ibn Affan, Abdurahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S'ad ibn Ebi Vekkas, Ebu Ubejde ibn Džerrah. Nadimak Es-Siddik (Istinoljubljivi) mu je dao sam Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kada se desio slučaj Israa, te su mnogi posumnjali u Poslanika, a Ebu Bekr je to odlučno potvrdio. I zaista, taj nadimak nam najbolje predstavlja lik Ebu Bekra radijallahu anhu. On je sav svoj život, imetak i samoga sebe posvetio u širenju Istine. Tako nije žalio imetka kupujući robove muslimane od mušrika, samo s ciljem da bi ih oslobodio.

Nikada nije bila potreba za novcem, a da Ebu Bekr, radijallahu anhu, ne bi pohitao ka Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, noseći mu od svoga imetka ono što je imao. Sebi i svojoj porodici bi ostavljao Allaha i Njegova Poslanika. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, salllallahu alejhi we selem, rekao: "Ničiji imetak mi nije koristio kao imetak Ebu Bekra." Tada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: "A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, o Allahov Poslaniče!"

Ebu Bekr je stalno bio uz Poslanika, sallallahu alejhi we selem. S njim je i hidžru učinio. Njegova porodica ih je pomagala na ovome putu. Učestvovao je u svim bitkama kao mudžahid na Allahovom putu. U Medini je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, iz poštovanja prema Ebu Bekru, radijallahu anhu, zaprosio njegovu kćerku Aišu, i tako je Ebu Bekr, radijallahu anhu, dobio najboljeg zeta od svih ljudi svijeta.

Poslanikov halifa

Početkom rebiul-evela 11. godine po hidžri Poslanik, sallallahu alejhi we selem, se razboli. U ponedjeljak, ujutro, 12. rebiul-evela izađe iz Aišine sobe i ljudima održa vaz u mesdžidu.Odredio je Ebu Bekra, radijallahu anhu, za imama ljudima u namazu, a Usamu ibn Zejda za vođu mudžahida u ratu protiv Bizantijaca.

Poslanik, sallallahu alejhi we selem, se vratio u svoju sobu i ubrzo zatim preselio ka Allahovoj, dž.š., milosti. Među ashabima je počela panika. Nisu mogli shvatiti da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, preselio… Na Ahiret je preselio njihov drug, Allahovo odabrano stvorenje, Njegov posljednji Poslanik ljudskom rodu, Muhammed ibn Abdullah, sallallahu alejhi we selem. U tom teškom trenutku, Ebu Bekr je otišao da se uvjeri u stanje Poslanika. Otkrio je njegovo plemenito lice i zaplakao. Ljubio je Poslanikovo lice, govoreći: "Divno li je tvoje lice, dok si bio živ. A njegova ljepota je i sada."

Zatim je izašao pred ljude i rekao: "O ljudi, ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed preselio, a ko obožava Allaha, pa Allah vječno živi i nikad ne umire". Proučio je ajet:: "Muhammed je Allahov Poslanik. A i prije njega je bilo poslanika. Pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se vi stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi."

Nakon toga ljudi su shvatili da je Poslanik zaista preselio. Uputiše se ka Sekifi Beni Seide i tamo počeše raspravljati o tome ko će biti halifa (Poslanikov, sallallahu alejhi we selem, nasljednik u stvarima muslimana). Jednoglasno odlučiše da je najzaslužniji da to bude Ebu Bekr, radijallahu anhu, Poslanikov najbliži prijatelj i najbolji poznavalac sunneta. U ovom potezu, ashaba radijallahu anhu, da su raspravljali o halifi prije nego su ukopali Poslanika sallallahu alejhi we selem. vidimo veliku važnost institucije HALIFE.

Jer muslimani uvijek moraju imati jasno definisano i jako vođstvo da bi uspjeli! Allahova mudrost je bila da nije preko Poslanika, sallallahu alejhi we selem, direktno naredio ko će taj čovjek biti, nego je to prepušteno ashabima i dogovoru među njima. U samom ovom postupku jasno vidimo da institucija vođstva u Islamu nikako nije nasljedna sa oca na sina, nego je izbornog karaktera. Mnogi vide u Poslanikovom, sallallahu alejhi we selem, izboru Ebu Bekra da ga zamjenjuje u mihrabu jasan dokaz da je on najpodobniji za hilafet, jer kada ga je odabrao u vjerskim poslovima da predvodi ljude, onda je preče da bude njihov predvodnik i u ovosvjetskim.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, tada održa svoju čuvenu hutbu (prigodan govor) koja glasi: "O ljudi! Izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji među vama. Ako budem postupao ispravno, vi me pomozite a ako budem griješio, spriječite me u tome. Istina je emanet. Laž je obmana i prevara. Slabić među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene slab sve dok od njega ne uzmem ono što Allah dž.š. zahtijeva.

Nijedan narod neće ostaviti džihad na Allahovom putu, a da neće biti ponižen. Niti će se razvrat proširiti među narodom, a da neće biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nemojte mi se pokoravati. Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao."

U samom početku ove hutbe vidimo veliku skromnost Ebu Bekra, radijallahu anhu. Po vjerovanju ehli-sunneta Ebu Bekr je najbolji čovjek poslije Poslanika, sallallahu alejhi we selem. Ovo potvrđuju mnogobrojni Poslanikovi hadisi. Također, Ebu Bekr, radijallahu anhu, odmah na početku svoje "vlasti" postavlja jasne temelje po kojim će se on a i ostali vladati. Nema tu prostora ni za kakva obećanja, lične prezentacije, samohvalisanje ili nešto slično što mi danas posmatramo svakodnevno.

Nakon smrti posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, Arapi se razjediniše, a istinski muslimani ostadoše jedno tijelo, onako kako ih je naučio njihov Učitelj. Ova razjedinjenost se ogledala u ostavljanju Islama i vraćanju šejtanovim stopama, odbijanju vjerskih dužnosti, pojavi lažnih poslanika i sl. Ebu Bekr, radijallahu anhu, ovo shvati kao opasnost po muslimane te posla na otpadnike 11 vojski, koje želješe sam predvoditi, ali ga istaknuti ashabi, naročito Alija, radijallahu anhu, odvratiše od toga.

Tada halifa, r.a., napisa pismo murtedima: " U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Ebu Bekra, namjesnika Allahovog Poslanika, alejhi selam, svima do kojih dođe ovo moje pismo, bili oni u Islamu ili se odmetnuli.

Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vraćaju u zabludu i slijepilo. Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon što su je bili prihvatili, pokušavajući prevariti Allaha i zapostaviti Njegova naređenja, da bi udovoljili šejtanu…"

I zaista, Allahovom odredbom, mir i stabilnost se ubrzo vratiše na Arabijski poluotok. S obzirom da je borba protiv otpadnika od vjere odnijela mnogo života, od kojih su mnogi životi hafiza, Ebu Bekr radijallahu anhu je naredio da se osnoju rigorozne komisije koje će sakupiti Kur'an u jednu zbirku (Mushaf).

Do tada Kur'an nije bio u Mushafu, nego je bio ispisan na listovima, i raznim materijalima po kojim se u to vrijeme pisalo. Sakupljanje Kur'ana u jednu zbirku (Mushaf) se ubraja u najveće poslove koje je uradio Ebu Bekr, radijallahu anhu, za ovaj ummet …

Osvajanje Iraka i Šama

Nakon što se stabilnost ponovo uspostavila, Ebu Bekr pođe razmišljati o slanju mudžahida ka Iraku kako bi ljude izveli iz robovanja ljudima u robovanje Allahu, Stvoritelju ljudi i kako bi dostavili Allahovu Poslanicu.

Za ovu dužnost odabra dvojicu uglednih vojskovođa: Halida ibn Velida i Ijjada ibn Ganema radijallahu anhu. Njih dvojica su neumoljivo kršili stanice kufra i nasilja gdje god bi ih našli šireći istinu o Istini i pozivajući ljude da je prihvate.

I zaista, ne prođe mnogo vremena, i muslimani zavladaše velikim dijelom sadašnjeg Iraka, slamajući snagu tadašnje Perzije. Nakon ovoga Ebu Bekr, radijallahu anhu, sazva Savjetodavno vijeće (Medžlisu šura) i obavjesti ih o stanju Hilafeta te predloži oslobađanje Šama.

Savjetodavno vijeće mu dade podršku, što se najbolje ogleda u riječima Alije, radijallahu anhu: "Držim te blagoslovljenim čovjekom i tvoj moral je blagoslovljen. Pa ako kreneš na njih ili pošalješ vojsku, s Allahovom pomoći ćeš pobijediti". Zatim odredi četvoricu vođa za četri vojske koje posla ka Šamu.

U pripremi im održa govor i da im glavne smjernice: "Preporučujem vam bogobojaznost i pokornost Allahu. Poštujte Njegove naredbe i bojte Ga se! Kada sretnete neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemojte zatajivati ništa od plijena i ne skrnavite tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjerite, i ne budite kukavice!

Nemojte ubijati djecu, starce i žene. Nemojte spaljivati palme i oštećivati ih, nemojte uništavati drveće koje daje plod i nemojte klati stoku osim što vam je potrebno da se prehranite…" Allahovom voljom, mudžahidi su, poštujući ove jasne naredbe, i slijedeći svoga Poslanika, sallallahu alejhi we selem, postigli čistu pobjedu nad nevjernicima protiv kojih su poslati…

U samom toku ovih borbi i pred veliku bitku na Jermuku, halifa se razboli. Tokom cijele bolesti (oko 15 dana) je razmišljao o stanju muslimana. Zovnuo je svoga pisara i rekao da zapiše slijedeći tekst: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Ovo su riječi Ebu Bekra ibn Ebi Kuhafe u zadnjim trenucima njegovoga života na dunjaluku, napuštajući ga i približavajući se životu Ahireta, na kojem će svaki nevjernik povjerovati, svaki grješnik će se uvjeriti i svaki lažac će istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, pa ga slušajte i pokoravaj te mu se, ako bude pravedan.

To je moje mišljenje i znanje o njemu, a budućnost ne poznajem. Nasilnici će sigurno znati šta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost!" Pozvao je Omera, radijallahu anhu, i između ostalog mu rekao: "Savjetujem ti bogobojaznost. Zaista kod Allaha imaju stvari dana koje ne prima noću, kao i stvari noći koje ne prima danju. I Allah ne prima nafile (dobrovoljni ibadeti) dok se ne ispune fardi (stvari koje je On naredio)… Ako se budeš držao ovih savjeta, ne dozvoli sebi da ti išta odsutno bude draže od smrti, koja će ti sigurno doći! A ako ih ne prihvatiš, onda će ti najmrže odsutno biti smrt, od koje se ne možeš zaštiti!"

Njegove posljednje riječi su bile: "Gospodaru, usmrti me kao muslimana i učini me od dobrih!"

Pa, smilovao se Allah ovome velikanu Islama! O njemu je Alija radijallahu anhu rekao: "Allah ti se smilovao Ebu Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio Islam, najčistijeg vjerovanja i najjačeg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najviše si čuvao Poslanika, alejhi selam, čuvao si Islam i njegove sljedbenike.

Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsličniji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog Islama, Poslanika i svih muslimana…" A Omer, radijallahu anhu, ga je opisao žaleći za njim: "O nasljedniče Allahova Poslanika, zadužio si narod poslije sebe teškoćom i odredio im tegobu. Teško je stići i prašinu za tobom, a kamoli tebe dostići!" Aiša radijallahu anha je rekla:"Allah ti osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresovan za dunjaluk, okrećući se od njega, a za ahiretom si žudio, žureći njemu…"

VRLINE EBU BEKRA, radijallahu anhu

Koliko li je knjiga napisano o Ebu Bekru! Koliko li je pokušaja ostalo bezuspješno da se u potpunosti opiše ličnost ovog velikana ummeta! I zaista kako opisati čovjeka čiji je iman veći od imana ummeta?

O Gospodaru, ja svjedočim da ljudi poput Ebu Bekra više ne hodaju zemljom. I svjedočim da oni koji govore protiv njega, r.a., da oni govore protiv Poslanika, sallallahu alejhi we selem, protiv Kur'ana i protiv Islama.

Oni govore protiv muslimana. Pa molim te Gospodaru naš da najvećim dobrom nagradiš čovjeka koji je pomagao Tvoga Poslanika više od svih ljudi, koji je bio sebebom da se jedinstvo vrati među muslimane. Sakupio je Kur'an i sačuvao ga od svih promjena. Gospodaru naš podari Ebu Bekru, radijallahu anhu, blizinu u Džennetu sa njemu najdražim Tvojim stvorenjem, njegovim prijateljem, Tvojim miljenikom - Muhammedom, sallallahu alejhi we selem!

HADISI O EBU BEKRU, radijallahu anhu

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Ebu Bekr je moj najpovjerljiviji prijatelj i pomagač." (muttefekun alejh)

Aiša, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, u vrijeme svoje bolesti rekao: "Pozovi mi Ebu Bekra, svoga oca da mu ostavim oporuku, jer se bojim da neko ne poželi vlast, a Allah i vjernici ne žele drugog halifu do Ebu Bekra." (muttefekun alejh)

Od Amra ibn Asa, radijallahu anhu, se prenosi da ga je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, poslao u bitku na Zatu - Selasil, pa mu je otišao prije pohoda i upitao ga: "Koja ti je osoba najdraža?” - “Aiša” - odgovorio je. "A od muškaraca?" "Njen otac", pa sam upitao: "A zatim?" "Omer" - reče Poslanik. Nastavio je da nabraja i nakon Omera. Ušutio sam od straha da me ne spomene zadnjega."

Ibn Omer, radijallahu anhu, je rekao: "U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we selem, nikoga nismo uspoređivali sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i nismo pravili razliku između ostalih ashaba. U drugom rivajetu stoji: “Nakon Poslanika sallallahu alejhi we selem najbolji u ummetu je Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman, Allah im se smilovao." (Buhari)

Od Ebu Seida el-Hudrija r.a. se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao:"Zaista će stanovnici Dženneta gledati stanovnike "Ilijina", Ebu Bekr i Omer su od njih, i Allah ih je obasuo blagodatima." (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madždže)

Od Hanife, radijallahu anha, se prenosi da je rekao:"Rekao je Poslanik sallallahu alejhi we selem:"Ja ne znam koliko ću još ostati sa vama. Pa zaputite se za dvojicom poslije mene: Ebu Bekrkrom i Omerom." (Tirmizi)