Alija Ibn Ebu Talib radijallahu anhu-Lav Islama

Alija Ibn Ebu Talib radijallahu anhu-Lav Islama

Puno ime mu je Alija bin Ebi Talib bin Abdul-Mutalib bin Hišam bin Abdu-Menaf bin Kusajj bin Kilab bin Ka'b bin Lu'j el-Kurejši.

Majka mu je bila Fatima bint Esad bint Hišam. 

Nosio je nadimak Ebu Hasan po svome sinu. Bio je amidžić i zet Poslanika, s.a.v.s., te je jedan od onih kojima je Allah, dž.š., obećao Džennet.

Islam je primio kao desetogodišnjak i broji se kao prvo dijete u Islamu, što također govori o njegovom ugledu.

Islam je prihvatio kada je jedne prilike zatekao Poslanika, s.a.v.s., i Hatidžu, r.a., da obavljaju namaz, te ga je zatim Poslanik pozvao u Islam.

Kao dijete, Alija, r.a., odrasta u Islamu. On već u pupoljku svoga života biva odgajan od najvećeg ...

odgajatelja svijeta. Kao takav Alija, r.a., se okitio svim pozitivnim osobinama.

Bio je nadaleko poznat po znanju, njegovi dvoboji su svjetionici historije i svjedoci njegove hrabrosti. Bio je stidan, moralan i obrazovan. Isticao se izrazitom fizičkom snagom i nikada nije pobijeđen u dvoboju. Bio je srednje visine, visokog čela, tamnoput, krupnih očiju i lijepa lica.

Nosio je veliku bradu. Alija, r.a., je bio izuzetno blizak sa Poslanikom, s.a.v.s.

To vidimo i u događaju bratimljenja između muhadžira i ensarija.

Naime, Poslanik, s.a.v.s., se bio pobratimio sa Alijom, r.a. Njegova hrabrost i važnost u samim počecima Islama vidimo i u njegovom lijeganju u postelju namjesto Poslanika, kada su Kurejševići spremali atentat na Resulullaha, a.s.

Tu noć su Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr, r.a., učinili hidžru. Alija, r.a., je hidžru obavio tri dana poslije. Sam je rekao o svojoj hidžri:"Kada je Poslanik, a.s., izašao prema Medini, naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete, zbog kojih je i imao nadimak "Povjerljivi".

Ostao sam tri dana i pojavljivao se nakon što bih odsustvovao dan, a potom sam napustio Mekku. Slijedio sam Poslanikove, s.a.v.s., tragove, dok nisam došao do plemena Benu Amr bin Avf. Zatim sam otišao do kuće Kusama bin el-Hidma u kojoj se Poslanik odmarao." Kada je čuo da je Alija stigao, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Zovnite mi Aliju!", a ashabi rekoše da su mu noge otekle i da nije u stanju da hoda.

Poslanik, s.a.v.s., je otišao do njega, zagrlio ga i zaplakao. Njegova stopala je navlažio pljuvačkom i zamolio Allaha da ga izliječi. Aliju, r.a., poslije toga više nikada nisu zaboljele noge.Za vrijeme Poslanika, s.a.v.s., je bio istaknuti mudžahid i alim.

U knjigama historije se spominje mnoštvo imena istaknutih mušrika koje je svojom sabljom ubio Alija, r.a.,

O sebi kazuje: "Poslao me je Poslanik, s.a.v.s., u Jemen, pa sam upitao: "Allahov Poslaniče! Šalješ me u Jemen, pitat će me o presudi, a ja neću znati?" Poslanik mi reče: "Priđi!" Prišao sam mu, a on je udario rukom u moja prsa i rekao:"Gospodaru, ojačaj njegov govor i uputi mu srce!" Tako mi Onoga Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikada nisam dvoumio u presudi među dvojcom."

Ljudi su voljeli Aliju, r.a. Amr bin Se'id bin el-As je jednom upitao Abdullaha bin Ajjaša bin Ebi Rebiu:"Amidža, zašto ljudi hrle Aliji, r.a.?" Abdullah mu reče: "Bratiću, kod njega možeš naći prekaljenost u nauci.

Uglednog je roda, među prvim je primio Islam, zet je Allahova Poslanika, s.a.v.s., poznavao je sunnet, bio je “spas” na bojnom polju i darežljiv nevoljnicima i potrebnim, neka je Allah njime zadovoljan!"

HILAFET

Nakon što je mučenički izvršen zločin nad Osmanom bin Affanom, r.a., trećim halifom, 18. zul-hidžeta 35. god. po Hidžri (20.7. 656. god. po Isa, a.s.), počinje vrijeme velikih smutnji i borbi koje je najavio Poslanik, s.a.v.s. Ovi sukobi su imali teške posljedice na sav islamski svijet.

Stanovnici Medine, među njima i neki buntovnici, vrše pritisak na Aliju, r.a., da prihvati položaj i odgovornost halife.

Među muslimanima, bezvlašće i klica sukoba je šejtanskim umom i munafičkom rukom posijana. Da bi ovome stao u kraj, Alija, r.a., je prihvatio položaj halife, te odmah od svih zatražio da mu učine prisegu koja je od halifinog prava. Zatim je održao čuvenu hutbu:

"Allah je objavio Knjigu u kojoj je Uputa i objašnjenje dobra i zla.

Uzmite dobro, a klonite se zla. Farzovi koje obavljate radi Allaha odvest će vas u Džennet. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate, i učinio je pravo muslimana prečim od svega na dunjaluku. Allah je iskrenošću i tevhidom povezao sve muslimane.

Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani, osim kada pravo zahtjeva drugačije. Musliman se ne smije uznemiravati, osim s pravom. Razmišljajte o zajedničkim interesima, a svakom od vas će doći smrt. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Blago postupajte jer vas Ahiret očekuje.

Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Bit ćete pitani čak i za zemlju i za stoku. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu griješiti. Ako vidite dobro djelo, okoristite se od njega, a ako vidite zlo, ostavite ga. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemoćni na Zemlji!"

Neki namjesnici, od kojih je i bliski Osmanov, r.a., rođak Muavija, ne dadoše bej'u - prisegu na vjernost Aliji, r.a. On nije poduzimao ništa želeći da se duhovi stišaju, te da se islamska država vrati u stanje koje će koliko toliko biti normalno. U suštini prvi zadatak i problem s kojim se suočio Alija, r.a., je bio: kako se postaviti naspram buntovnika i ubica Osmana, r.a.

Ugledni ashabi su također smatrali da je neophodno da se ubice odmah kazne. Naravno, ovo je stajalište imala i Osmanova, r.a., porodica i rođaci. Alija, r.a., kao halifa svih muslimana, nakon dugog idžtihada i razmišljanja o ovom pitanju, odluči da je neophodno prvo ujediniti muslimane, a zatim kazniti sve krivce.

Neki ashabi su u Mekki učinili drugačiji idžtihad i krenuše ka Iraku da pobiju Osmanove, r.a., ubice sa oko 3 000 muslimana.

I zaista, pogubiše brojne saučesnike u ubistvu trećeg halife. Alija, r.a., da bi zaustavio ubijanje muslimana i podizanje daljih tenzija, diže bajrak i okuplja vojsku, te kreće put Iraka.

Kada je stigao u Irak, tamo su razilaženja već uzela maha, a oni koji su konstantno podsticali ta razilaženja, bili su munafici koji su i inicijatori mnogih zlih događaja. Alija, r.a., otpočinje pregovore sa svim stranama, kako bi sve prošlo bez prolijevanja muslimanske krvi koja je, kako je to pojasnio Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, sveta za sve ljude svijeta, osim sa pravom.

Majka vjernika, Aiša, r.a., je također došla u Irak radi mirenja ljudi. Stvari su se time dodatno zakomplicirale.

Kulminacija je bila u toku. Alija, r.a., je u toku pregovora pristao da iz svoje vojske odstrani sve one koji su bili u Medini za vrijeme nemilih događaja, iako je tu bio veliki broj njemu najodanijih vojnika. Kada su Osmanove ubice vidjele da se klupko razmotava, te da će biti okrivljeni i osuđeni u toku noći, napadoše na ove Alijine, r.a., vojnike koji pomisliše da su pregovori završeni te da je rat nastupio. U toj noći nije se znalo ko ubija koga i radi čega.

Krvi je bilo na sve strane. Bitka je potrajala i dobila je naziv " Vak'atul džemel" - "Bitka kod deve", jer je Aiša, Majka vjernika, r.a., jahala na devi koja je jednog trenutka posrnula te su obje strane ili više njih, pohrlili kako bi "sačuvali" majku vjernika od onih drugih.Bitka je prestala, a Alija, r.a., kao "pobjednik" plemenito i mudro naređuje da se ne smiju progoniti bjegunci, ubijati ranjenici, niti pljačkati grad, niti mještani. Aišu, r.a., je uz svu čast koja joj pripada, otpremio sa njenim bratom Muhammedom u Medinu.

Nakon ove "pobjede", munafici se sve više povlače a stanovnici Iraka i ostalih dijelova islamske države, sem Sirije (Šama) gdje je bio namjesnik Muavija, priznaju Aliju, r.a., za halifu muslimana. Alijine vojske krenuše uz Eufrat, pojačane sa jedinicama iz Azerbejdžana i Hamadana.

Kod mjesta Siffin sretoše se sa Muavijinim trupama. Alija, r.a., želi pregovore, ali Muavija ih ne želi jer je već prije čuo da je halifa krenuo ka njemu, te se bio spremio za boj i ne htjede dati prisegu Aliji, r.a.

Tada se zametnu jedna od najkrvavijih drama Ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Borba zvana "Bitka na Siffinu", je trajala punih mjesec dana. Svaki dan je bila jedna ili dvije bitke. Ratna sreća je čas bila na jednoj, a čas na drugoj strani. Alija, r.a., opet inicira pregovore, a nakon što su se i oni otegli u nedogled, Alija, r.a., je postrojio vojsku i uputio dovu Allahu:

"Gospodaru moj, Gospodaru svoda natkrivenoga i čuvanoga, o Ti Koji Si učinio da on bude noći i danom, o Ti Koji Si na njemu učinio putanju Sunca i Mjeseca, i stanište zvijezdama, i nastanio Si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobožnosti, o Gospodaru Zemlje, koju Si učinio prebivalištem ljudi i životinja, i onoga što ne možemo izbrojati od vidljivoga, i mnoštva koje ne vidimo, Gospodaru lađi koje morem plove s korisnim tovarom za ljude, Gospodaru oblaka potčinjenih, koji između nebesa i Zemlje plove, Gospodaru dubokih i velikih mora, koja okružuju naše kopno. Gospodaru brda učvršćenih, koje Si stvorio da se Zemlja ne potresa, a stvorenjima dao da korist iz njih vade, ako nam danas daš pobjedu - zaštiti nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini, a ako oni pobijede - podari mi šehadet, a moje ashabe sačuvaj od smutnje. " Zatim je otpočela velika bitka u kojoj su Muavijine trupe bile skoro savladane, a Alijine su skoro bile došle do Muavijina šatora.

Tada se neko od njih dosjeti te da ne bi bili poraženi, upotrijebi varku i naredi da se nekoliko stotina Mushafa izdigne na koplja, te da se viče: "Neka nam sudi Allahova knjiga!" Alija, r.a., pristade i izgubi gotovu "pobjedu" iz ruku.

Na pregovorima je usaglašeno da se u mjesecu ramazanu u "Dumetul - džendelu" sastanu Amr bin el-As, r.a., ispred Muavije, i Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., ispred Alije, te da riješe pitanje Hilafeta, a da vojske ostanu na svojim položajima.

Mnogim pristalicama Alijinog, r.a., idžtihada ovo se nije svidjelo, te njih oko 10 000 bezuvjetno zatraži da se odustane od ovog "suda". Kada im ovo ne uspije, odvojiše se i nazvaše se HAVARIDž ili HARIDžIJE odakle nasta prva sekta u Islamu. Odmah potom izabraše Abdullaha bin Vehba za svog halifu, u ševalu 37. god.

Otprilike tada nastaje i druga sekta, ŠIJJE, koji su se odvojili sa mnogo čudnih, pretjeranih vjerovanja i traženja. Alija, r.a., ovo nije prihvatio te se spremio da svrgne Muaviju, on se obrati haridžijama da mu pomognu ali oni, s obzirom da su sve učesnike pregovora između Alije i Muavije proglasili nevjernicima, oni to odbiše. S druge strane čete vjerne Aliji, r.a., su zahtijevale da se prvo obračuna sa haridžijama, a zatim sa Muavijom.

On protiv njih povede rat i skoro da ih istrijebi 8. safera 38. god. kod Nahrevana.Nakon toga sastadoše se trojica haridžija i dogovoriše da ubiju: jedan Aliju, drugi Muaviju, a treći Amr bin el - Asa. Samo je prvi, Abdurrahman Muldžem el - Hamiri uspio, a druga dvojica nisu i ubijeni su pri samom pokušaju. Kada je Alija, r.a., rano ujutru izašao da klanja sabah - namaz, 15. ramazana 40. god. po Hidžri, biva napadnut i smrtno ranjen od udarca u glavu. Ubica bi uhvaćen. Nakon ovoga Halifa pozva svoja dva sina Hasana i Husejna, i reče im:"Savjetujem vam da se bojite Allaha!

Ne činite nepravdu na dunjaluku, pa makar vam bila učinjena. Nemojte plakati za onim što vam je uskraćeno. Govorite istinu, budite milostivi prema siročetu i pomozite nevoljnika. Budite nasilniku protivnici, a onome kome je nasilje učinjeno, pomozite. Radite po Kur'anu, a po pitanju vjere ne bojte se ničijeg prigovora." Nakon toga, neposredno prije edžela, Halifa je naredio da se zapiše njegov vasijjet - oporuka koja glasi:

"Ovo je oporuka Alije sina Ebu Talibovog. Oporučujem da nema boga sem Allaha a Muhammed, a.s., je Njegov rob i Njegov Poslanik. Allah je po Svome Poslaniku poslao uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera makar ne bilo pravo mnogobošcima. Zatim, "Klanjanje moje, obredi moji, život moj i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, On nema saučesnika. To mi je naređeno i ja sam prvi musliman".

Čvrsto se Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Čuvajte rodbinske veze, da bi vam Allah olakšao polaganja računa. Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah je sa vašim komšijama i oni su oporuka vašeg Poslanika, a.s., koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da će komšije imati pravo na naslijeđe. Allaha mi, Allah je uz Kur'an, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur'anu. Allaha mi, Allah vas gleda dok ste u džamijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, neće biti ni nadgledane.

Allaha mi, Allah pomaže u borbi na Njegovom putu kada založite živote svoje i imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srdžbu. Allaha mi, Allah podržava onoga ko odbrani Poslanika, s.a.v.s., pa ne dozvolite nikako napad na njega u vašem prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite ono što je kod vas. Allaha mi, Allah je uz vaše podanike. Namaz! Namaz!

Ne bojte se u ime Allaha ničijeg prijekora. Govorite lijepe riječi, kao što vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim ćete Allaha moliti, a dove vam neće biti uslišane.

Dužnost vam je da se pazite i potpomažete, da ne izbjegavate jedan drugoga, da ne prekidate međusobne odnose i da se ne razjedinjujete.

Pomažite jedni druge u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. Allah vas čuvao, o, Poslanikovo, a.s., potomstvo, i čuvao vas kao što je čuvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne! Neka je na vas selam i milost Allahova!”

Nije prestajao izgovarati šehadet sve dok mu duša nije napustila ovaj svijet.

NEKE VRLINE ALIJE BIN EBI TALIBA r.a.

On, r.a., je jedan od deseterice kojima je obećan Džennet, još za vrijeme svoga života.

Njegov trud na Allahovom, dž.š., putu je neupitan. On je čovjek kojeg je Poslanik, s.a.v.s., odabrao da bi se s njim pobratimio kada je bratimio muhadžire i ensarije. Prisustvovao je prisezi zvanoj "Ridvan" koju Allah spominje riječima: "Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost prisegli…" (Prijevod značenja -El-Feth, 18.)

U vjerodostojnim predajama se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Zastavu ću svakako dati onome ko voli Allaha i Njegova Poslanika, i koga vole Allah i Njegov Poslanik. Allah će mu dati sigurnu pobjedu." Bio je to Alija, r.a.

On je Poslaniku, s.a.v.s., bio na nivou pomoćnika što vidimo i u hadisu:"Ti si kod mene kao što je Harun kod Musaa, s tim, što poslije mene više nema poslanika" (prenosi Muslim)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zajedno blagoslovio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna. Jednom prilikom je Resulullah, s.a.v.s., upitao svoje amidžiće: "Koji od vas će me štititi i prijateljevati sa mnom, na dunjaluku i ahiretu?"

Alija reče: "Ja". Allahov Poslanik, s.a.v.s., na ovo reče: "On je moj prijatelj i na dunjaluku i na ahiretu." Potom je uzeo svoj ogrtač i njime pokrio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao: "Allah želi od vas grijehe otkloniti, o porodico Poslanikova" (prenosi Tirmizi)

Neka Allah najboljom nagradom nagradi Aliju bin Ebi Taliba, četvrtog halifu muslimana!