subota, 9. siječnja 2016.

Otac i sin

Otac i sin


Jedan stari covjek sjedaše u dvorištu svoje kuce zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije.
Iznenada, vrana sletje na zid. Otac upita sina: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”

Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”

Prode nekoliko minuta a otac ponovo upita, treci put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oce, upravo sam ti rekao da je to vrana.”
Ne prode dugo a otac opet upita: “Šta je ono?” Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oce, to je vrana, vrana!”
Ponovo otac upita: “Šta je ono?”
Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oce, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana.
Zar nisu u stanju razumjeti?”
Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati noseci svoju staru svesku-dnevnik.
Otvarajuci stranicu, rece sinu da procita ono što je na toj stranici zapisano. Sin procita:
“Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana.
Sincic me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana.
Ono što osjecah bila je ljubav prema mome nevinome sincicu.”

Tada je otac objasnio sinu razliku izmedu oceva i sinovljeva stava:
“Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima vec ti uporno odgovarah.
A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajuci ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”